Samo nekoliko klupa, pet đaka i učiteljica svjedoče da u oronuloj, zapuštenoj kamenoj zgradi još radi školsko zvono. Nema ni WC-a
Početkom minule sedmice, nižerazredna škola u mojkovačkom selu Jakovići, dobila je, na dar od opštine, svoj prvi računar. Obradovali su se i zahvalili, naravno, učiteljica Olivera Jovanović i njenih pet učenika, iako im, sasvim sigurno, takav poklon nije bio baš prvi na listi želja. Imaju oni na stolu čitav spisak mnogo prečih, osnovnih stvari – škola, zapravo, gotovo da nema ničega što bi morala imati. Vodu, recimo, ili WC…
Stara kamena zgrada, sa već vidljivim tragovima raspadanja na zidovima, limenim krovom i daskama umjesto stakla na ponekom prozoru, spolja nimalo ne liči na školu. Reklo bi se, na prvi pogled, da je to neko napušteno zdanje.
Ni unutra nije ništa bolje. U učionici, na starom daščanom podu što se davno odvojio od ispucalih zidova, nekoliko starih klupa i dvije još starije table, sa povećim rupama u sredini. „Od šestara, vremenom su se proširile“, objašnjava učiteljica. Od inventara tu je još klimavi drveni ormar, zelene boje. Bio je nov, kada je, 1965. godine, izgrađena škola. Đački radni prostor popunjava i peć, napravljena ko zna kad, od nekog metalnog bureta. U uglu, do prozora, na dvije klupe poređani su crno-bijeli televizor „Diplomat“, „Iskrin“ gramofon i starinski radio aparat „Portorož TS“. Ne rade.
Škola u Jakovićima, inače, područno odjeljenje OŠ „Radomir Rakočević“ u Slatini, nema ni vodu, što je, svakako, njen najveći problem. Voda za piće, sa čašom pored, je u plastičnoj kanti, u hodniku, odmah pored vrata učionice.
– Za to se brine domar Ostoja Stanić. On riba i učionicu i hodnik. Prvo, naravno, mora donijeti vodu sa neke od seoskih česama, priča učiteljica. Ona dodaje da sliku o ovoj zaboravljenoj školi popunjava dvadesetak metara udaljen poljski WC, pored asfalta što vodi ka 13 kilometara udaljenom Mojkovcu. Ni dvorište nije ograđeno…
U tim uslovima, prilično neprijatnim i za kraći boravak, školske dane u kombinovanom odjeljenju provode Danijela i Snežana Medojević i Marijana Mrdović, u trećem, i Kristina Jovanović, učenica četvrtog razreda. Njima se pridružio i prvak Miloš Mrdović. Nekoliko njihovih drugara, međutim, roditelji vode na nastavu u grad ili Slatinu, prvenstveno zbog tih neškolskih uslova u njihovoj seoskoj školi.
– U proteklih 12 godina, koliko sam ovdje, ništa u ovu školu nije uloženo. Da li je prije, to ne znam – kaže Olivera Jovanović.
Mještanin Dragomir Gile Mrdović, međutim, zna da nije.
– Školu su gradili mještani, dobrovoljnim radom. Puta, tada, nije bilo pa su, iz Slatine, dogonili kamen na konjima i zidali. Od tada niko ni žutu banku nije uložio ovdje. Škola, koja je nekad imala više od 60 đaka propada i u takvom je stanju da ljudi moraju voditi djecu u grad, jer ovdje nema baš nikakvih uslova. Da čovjek ne povjeruje, dok ne vidi. Ovo ne može biti ničiji interes i zato mislim da se radi o najobičnijem javašluku onih koji treba da brinu o školstvu. Ovakav odnos prema školi ne samo da je protiv interesa i prava djece, već i „ubija“ selo, a ovamo su svima usta puna priče o njegovom razvoju – upozorava Mrdović.
Zaista, škola u Jakovićima, nimalo se ne uklapa u državni projekat razvoja poljoprivrede i oživljavanja sela, o čemu se godinama govori. Selo bez škole je, toliko se barem zna, osuđeno na nestajanje. Jakovići su negdje između – imaju šezdesetak domaćinstava i nešto nalik školi.
Obećaju pa zaborave
Nema partije, u periodu višestranačja, koja nije, u predizbornim kampanjama, obećavala Jakovčanima sanaciju škole, ukoliko uz njihovu podršku dođe na vlast. Radila je to i DPS. Prije tri godine, uoči lokalnih izbora, u Jakoviće jsu, sa takvim obećanjem, dolazili mnogi.
– DPS je tada pobijedila na mojkovačkim izborima. Računali smo da će i naša škola, konačno, biti malo sređena. Nijesmo puno tražili, prozore, vrata, da se malo urede podovi, zakrpe rupe… Sve je bilo dogovoreno, izmjereno, urađen predračun – nekoliko hiljada eura, ali ništa nije bilo. Očigledno, svi aktivisti su zaboravili šta su ljudima ovdje obećali – priča Dragomir Mrdović, inače dugogodišnji aktivista upravo DPS-a.
izvor, pobjeda.me R. Ćetković
