Ma i ja sam budala kad ovo napisah
Nije tako davno bilo, kada je bilo čast učestvovati na omladinskoj radnoj akciji. Druženje uz izgrdanju domovine, prvi poljupci sa djevojkama iz Slovenije, Hrvatske, Bosne, Srbije, Makedonije. Ljubomora prema momcima iz Vojvodine, Hercegovine, Dalmacije, Krajine kada prošetaju sa djevojkom iz Pljevlja. Uveče gitara, harmonika ili samo šetnja….
Vijest da se za dvije sedmice nije mogao očistiti teren na gradskom stadionu prava je slika dokle smo došli kada smo se odrekli, svega „mrskog“ koje nam je donijela „Titova tamnica naroda“. Požuiri smo u kapitalizam u Evropu, a još feudalne gaće nismo skinuli. Oni, rijetki, koji su trezveno razmišljali i odbacivali od Titovog režima, što je loše, a ostavljali što je dobro, odmah su proglašavani izdajnicima od onih koji su se gušili u spostvenim slinama kada su nam javili 4. maja 1980. da je umro Tito. Plakali su i slinili po ulici da ih vide. Bilo im je krivo što onaj do njega jače plače, pa je jedan drugog nadglasavao i nadslinavljao. Ma gore nego kad je nedavno umro lider Sjeverne Koreje Kim Džong Il.
Nije sve tada bilo idelano, ali imali smo zapadni standard, imali smo bioskop, rađalo se 1.200 beba, imali smo sat na Banci (koju smo prodali) sa pokazivačem temperature, gužvu na čaršiji, pozorište dva puta mjesečno, koncerte, plaćali smo karte za utakmice, svega u radnjama, imali smo igranke, drugarske večeri, redovne eskurzije, ringišpil, posjete cirkusa, autobuske linije bilo za bilo gdje, imali smo dvadest jakih firmi sa 11.000 zaposlenih. Jedino u čemu smo se razlikovali od Evrope je to što nismo imali narkomana i rijetko je ko zaključavao kuću. Na nas, malo, koji smo palili svijeće ispred crkve i na ono malo što je išlo u džamiju, gledalo se drugačije, ali manje strašno nego sada ako si ono, što onaj od koga zavisiš, misli da treba da budeš, a nisi.
Odjednom oni što su ježili od mirisa tamjana nađoše mjesto u nekoj od nacija i počeše da drže predavanja o istoriji i o istorijskim nepravdama. Histerično počeše da govore kako oni drugi nisu dobri, neki su i posjećivali krvava poprišta, a malo je nedostajalo da okrvave i ulice u Pljevljima.
Kad je sve to prošlo opet je nastalo šaltanje i snalaženje, ali sve vrijeme i kao slinavi oplakivači Tita i kao predavači istorijskih nepravdi i kao nosioci novog vremena nisu mjejanjali svoje stolice. Možda položaj da, ali meku udobnu fotelju nosali su od funkcije do funkcije. Sad smo mi koji smo ostali isti loš primjer, kočnica ka Evropi, retrogadne snage, nemamo raumjevanja za prekoraničnu saradnju….Možda zato što nam ne znači ništa zvuk njihovog čaktara.
Nego odaljh od stadiona i akcije čišćenja terena.
Za dvije sedmice nije se moglo skupiti 100 navijača Rudara, Pljevljaka da očiste teren.
Ovaj primjer pokazuje kakvi smo ljudi postali, sve je na prodaju, sve može da se kupi, a za džabe da neko nekom pomogne, ma ajde….. Izgleda imamo preča posla, kakav Rudar, kakvi bakrači, kakva Pljevlja.
Ma i ja sam budala kad ovo napisah, ali oprostite ponese me. Padoše mi na pamet svi oni koji su pokušali da stanu o objektiv kamere ne bi li sebe ugradili u duplu krunu Rudara 2010.godine.
Ako se ne varam bilo ih više od 100.
autor, Milo Džaković – novinar
9 коментара
Svaka čast na tekstu! Neka si Milo ovo napisao i nisi budala! Sretna su to vremena bila
Dobar tekst care, svaka cast!
Milo,tekst je super i svaka čast.Svi znamo da je odavno nestalo solidarnosti,radnih akcija i ostalih vidova besplatne pomoći,sada su u pitanju samo interesi i financijska nadoknada.Što se tiče čišćenja stadiona,tu smo mi građani Pljevalja i navijači Rudara zatajili.Ali kada pogledamo drugu stranu,stvari izgledaju drugačije.Na stadionu rade ljudi koji primaju platu,oni imaju svoga direktora koji sigurno nije tu honorarno nego zbog plate,sve sportske aktivnosti na stadionu se plaćaju,svaku svoju odigranu utakmicu na stadionu plaća i naš Rudar.Prema tome oni su dužni da isti taj teren očiste i obezbjede za odigravanje utakmice.Ja se lično ne sjećam(možda griješim) da je taj gospodin Jestrović ikada otvorijo kapije stadiona pa pozvao Pljevljake i navijače Rudara da besplatno uđu i navijaju za njihov a valjda i njegov Rudar.E,sada su mu Pljevljaci vratili onom narodnom:Počeši me,pa da te počešem.
Jokso, nemam nista da dodam.
Nema veze ko je trebao da očisti snijeg. FSCG uplatio je Rudaru 3 000 eura za čišćenje, ali oni nisu te pare dali ljudima sa stadiona. Naravno ni Stadion nije tu cvećka, ali ova priča je o nama. Svi su nam drugi krivi, sve nešto duge čekamo, da nam neko da 5 eura pa da likujemo, a gledamo kako naše odlazi i ćutimo, djelimo se na partije, nacije, glasače …..Mnogo smo loši ljudi postali
‘Ajmo redom.
-Ne znam da li se islo na radne akcije za vrijeme titoizma dragovoljno i dobrovoljno. To je bila obicna propaganda koja je bila u funkciji odrzavanja Titove diktature, regrutacija mladih i neiskuih i iskoriscavanje njihovih mladalackih teznji i zudnji. Ne znam da li je neko mogao odbiti diskretnu sugestiju da ide na ORA… Ili da odbije da nosi Titovu stafetu, na primjer.To je bio komunisticki podmladak, bas kao sto danasnje partije u Crnoj Gori, po komunistickom jednoumnom modelu, imaju svoje stranacke regrute u mladezi.
– Nijesam nigdje vidio u Engleskoj, Francuskoj ili Belgiji da stadione cisti NAROD. To rade specijalizovane sluzbe, odnosno firme ciji je to posao. Stanje stadiona nije ogledalo ljudi, Pljevljaka, vec ogledalo SISTEMA i katastrofanog stanja institucija koje samo formalno postoje.
– U tom zapadnom kapitalizmu mladici i djevojke sa 18 godina imaju svoje automobile, stanove, zaposleni su , imaju svoje zivote…Nasa djeca to ne mogu. Ona moraju biti KONTROLISANA a njihovi umovi indoktrinisani toboznjim ideologijama na kojima mali broj pojedinaca zaradjuje milione eura. Nasa omladina, nasi ljudi su u stanju polu-ropstva, odnosno, samo mogu naslucivati sta znaci slobodan covjek.
-Ono sto smo nekad imali (bioskope, svega u radnjama, igranke …itd) je bila jedna laz i maska. Citava ta drzava je zivjela od tudjih para i kredita, cije dugove danas vracamo. Ta drzava je bila lazna, jer nije zaradjivala koliko je trosila. I tad nisu svi isto uzivali u blagodetima koje je pomenuo autor. Uzivali su privilegovani, gospoda „drugovi“ i njihova djeca. Radnicka i seljacka djeca su malo sta mogla da osjete od toga.
Bas kao i dan-danas.
I jos da dodam: kad bi neka nepristrasna komisija napravila reviziju svega i svacega od 90-tih do danas u Pljevljima, mislim da bi citav svijet ostao zgranut nad podatkom koliko je toga kriminalnog ucinjeno pod plastom ideologija, pod vikom i drekom nekog morala i casti, a broj aktera bi bio toliko velik, da ih ne bi mogli primiti svi zatvori u Crnoj Gori koji postoje.
Varaš se ako misliš da država koja je imala toliko jaku industriju i turizam nije mogla zaraditi više nego što potroši! Sjeti se samo onolikog promorija i ljetnjeg turizma, toliko planina, jezera, banja,…Pa, fabrike automobila: TAS, Zastava,TAM,FAP; rudnici,termoelektrane, jedna nuklearna elektrana; aerodromi, luke,brodogradilišta,putevi, pruge,..građevinskih kompanija koliko hoćeš- pola Afrike su sklepali Energoinvest i, mislim da sezvala Vranica iz Sarajeva;elektro industrija; škole,fakulteti, instituti, klinike; sjeti se sporskih legendi i rezultata C. Zvezde,Metaloplastike, Cibone, Bosne, Partizana- za sve je to trebao novac!!!
Ni jedna država u Evropi nije imala takve uslove! Posebno ne bi, i da su mogli, finansijki gurali neku tamo komunističku Jugoslaviju sa Istoka…
Bratac moj, ja ne znam koliko si ti godina zivio u toj drzavi ni koliko ih sad imas ali mi to sto pricas lici na vec vidjenu pricu sadasbjih kreatora poretka na svim prostorima SFRJ. Samo cu ti ovo reci…citava SFRJ je dugovala oko 20 milrd. dolara a sad svi zbirno oko 150. Unisteno je i zatvoreno oko 3000 raznih fabrika….njihova djeca imaju sve to sto ti kazes ali malo malo pa neko opali po skolskim drugovima…pa ti vidi!
Dobar, sentimentalan tekst. Naravno prikazuje ljepsu stranu svega ali je ta ljepsa uglavnom i bila bitna. Sjecam se po malo tih vremena i ne hvali mi nista materijalno ali mi nedostaje ta ljudska bliskost, jednostavnost, opustenost…skromnost ljudi u materijalnom smislu. Tada je bio dovoljan jedan televizor u komsiluku a sad je malo po jedan u svakoj sobi za auto je bilo bitno „da ide“ i ko te pita….ceraj! Zale se neki da smo tada bili pod diktaturom i da nije bilo gradjanskih sloboda, da nisi smio da kazes sta mislis…evo sad smije svako da kaze sta misli pa ne vidim da smo nesto srecniji jer te niko i ne slusa. Oguglali ljudi i na ljudski vapaj a ne na to ko govori protiv „tekovina“!
Elem, zao mi je sto se ljudi uvece ne posjecuju, sto smo postali sebicni, bez saosjecanja,valjda nas je tako razdvojene ,svakog sa svojim kreditom u 2-3 banke lakse kontrolisati. U tom kapitalizmu cemo mi imati nekad mozda vise para, stampa ce moci objavi sve i svasta sa sto vise krvavih detalja i bombasticnih naslova ne bi li s ebolje prodali ali sigurno, sigurno…necemo biti srecni, opusteni, pozitivni, sigurni i mirno spavati kao u toj drzavi. Nikad vise….