EU na prvom programu državne televizije, na drugom, na Atlasu. EU na TV Vijesti, na In televiziji. EU na Pinku?! Da, i na Pinku.
U Pobjedi, Danu, Vijestima, Dnevnim novinama.
EU i NATO na pola strane lokalnih Pljevaljskih novina.
Prevazišli su i Cipiripija, čuvenu vjevericu koja nam je u onoj jednoj jedinoj reklamnoj sekundi, najčešće tokom prenosa fudbalskih utakmica, dodatno tanjila ionako pretanke živce.
Cipiripi!
Evroatlantske integracije!
Cipiripi!
Evroatlantske integracije!
Stoga i ne čudi što su i Pljevljaci „legli na rudu“, pa, pokazalo je jedno od skorijih istraživanja, postali najveći Evro entuzijasti u državi.
Njih osam od deset, preciznije cijelih 83,2 odsto, glasalo bi za ulazak Crne Gore u EU.
Procenat za respekt, pa da je anketa sprovedena u samom Briselu, a ne ovdje na krajnjem sjeveru odakle se za samo osam godina 21. vijeka iselilo blizu 6.000 građana!
A „pljevaljske seobe“ davno su počele.
Još prije četiri decenije na Breznici i u okolnim selima živilo je oko 47.000 ljudi, 17.000 više nego danas.
Niko od dobra ne bježi, no trbuhom za kruhom spašavajući živu glavu.
A svoj i spas svoje djece, porodica i grada pljevaljski ispitanici vide upravo u EU, otkriva sljedeće anketno pitanje. Tri četvrtine ili 75,7 odsto ih smatra da će od toga imati korist – ekonomsku, opšte društvenu, ličnu.
Cipiripi! Evroatlantske integracije!
Pali na EU blef.
I ne čudi. Jer jedan jak brend kakav EU zasigurno jeste ima i napadan i kvalitetan marketing. Još kad politički kvintet (Milo, Ranko, Srđa, Medo i Andrija) koji vazda različito svira, u glas, k’o jedan, zapjeva „EU bez alternative“, ne preostaje ništa do ‘vatanja u kolo.
Kakvo kolo. L’jepo kolo. EU kolo.
Da tancujemo do Brisela jer će EU riješiti sve naše probleme – smanjiti nezaposlenost, smanjiti zadzuženje i poboljšati ekonomsko stanje građana, unaprijediti ekologiju, puteve, obezbijediti pitku vodu i struju…
Malo morgen moji dragi Pljevljaci.
Neće nam samim ulaskom u EU biti bolje niti Evropa željno iščekuje da čini Crnoj Gori i njenim građanima da im bude bolje.
Nema ni alhemije ni čarobnih štapića.
Nećemo leći sa svim svojim problemima i ujutru se probuditi u EU bez ijednog.
Sve ili skoro sve moraćemo odraditi mi u Crnoj Gori.
Građani i država. Zajedno. Snagom civilnog sektora, državnih institucija, tužilaštva, sudstva. Pecanjem krupnih riba, povećanjem proizvodnje, bruto društvenog proizvoda, smanjenjem državnog aparata…
U suprotnom EU će nam biti ništa drugo do Evropska Utopija koja će iznevjeriti naša očekivanja.
autor, Dejan Kandić
