Pola po pola ode cijelo zdravlje

Čistoća je pola zdravlja, kaže narod. A Pljevlja su daleko od čistog grada. Ugalj je odredio njihovu sudbinu. I sudbinu stanovnika. Rudnički kopovi na svakom koraku…

Pljevlja su na 19,21 istočne geografske dužine i 43,21 sjeverne geografske širine.

Preciznije Pljevlja su u kopu Rudnika uglja A.D. Pljevlja.

Sve sam sigurniji da su po njemu dobila i ime.

A ono što se iskopa i ostavi rupu u zemlji, mora se neđe i odložiti. Stoga bi autori udžbenika mogli da razmisle o dopunjenom izdanju Geografije u kome bi naveli da je grad Pljevlja smješten u kopovima Rudnika uglja, oivičen planinama Lisac, Ljubišnja, Bunetina i deponijama Jagnjilo, Maljevac i Gradac… Zemljište je bogato teškim i radioaktivnim metalima i ogromnim rupetinama iz kojih je izvađen ugalj. Vazduh azotnim, sumpornim i ugljenikovim gasovima, dimom i čađi, a vode svim i svačim – industrijskim uljima, mastima, deterdžentom, fekalijama, plastičnim kesama i flašama.

Srećom, magla „stegne“ i mjesecima ne popušta skrivajući svu prljavštinu.

Od čistoće ni „Č“, a od zdravlja osta pola.

Onu drugu polovinu trebalo bi da čuvaju zdravstveni radnici.

No, jedno obično pljevaljsko jutro, maglovito, decembarsko, u čekaonici doktora specijaliste, istanji vam živce k’o strune, pa i ona zdrava polovina ode u propast. Nova dijagnoza: psihološka trauma, fobija od šaltera i „bijelih mantila“.

Na jednog prozvanog pacijenta uđoše dva preko reda.

Jedan je, objasni sestra, hitan slučaj. Za drugi objašnjenje nije potrebno. Gospođa u dugačkoj bundi. A narod k’o narod, mora da gunđa iako samo dvije osobe „probiše“ red.

I dok krajičkom misli uhvatih sliku kako Brižit Bardo skače za vrat „bundašici“ dotle neki od desetak pacijenata koji su čekali pregled ponudiše da poguraju i oni, ako je već hitan slučaj.

Njihova pomoć ne bi potrebna, jer guraju sestre.

Kako su samo humane. Hipokrate vidiš li ti ovo?

I zagledam se u lica ovih što čekaju u redu. Tražim uljeza. Ko li je od njih ocrnio pljevaljsko zdravstvo u nedavnoj anketi, dodijelivši mu po nezadovoljstvu pruženim uslugama visoko drugo mjesto u državi?

Sram ga bilo.

A nijedan „slučaj“ ne uđe kod doktora da ga sestra pod ruku ne uvede. Brižno. Humano. I plemenito. Ljudski odnos je prisutan. Na djelu potvrđeno.

Od ranije, prateći dešavanja u gradu, znam da pljevaljsko zdravstvo ima sve uređaje za dijagnostiku. I kolor dopler i mamograf i ultrazvuk i uređaj za analizu hormona štitne žlijezde i skener… I znam da ih brižno paze. Neke od njih nijesu čak ni uključili, druge koriste, prisjetih se teksta u Pljevaljskim novinama, samo kad trebaju pregledati prijatelje ili poznanike ili u slučajevima bolničkog liječenja. Uglavnom pacijente šalju po privatnim ambulantama ili u Podgoricu da tamo „arče“ njihovu opremu, štedeći i ljubomorno čuvajući svoju.

Al’ narodu je i to malo. Vazda gunđa. I kad treba i kad ne treba. K’o i ja.

Ko mi je kriv što nemam sreće pa da se neki „bijeli mantil“ zagleda u mene. Da me uhvati pod ruku i prevede preko praga.

Preko praga doktorove ambulante.

autor, Dejan Kandić