Pukotina na kolovozu, nedaleko od „Jugopetrolove“ benzinske pumpe

Umjesto da sa ponosom nose davno dodijeljen epitet Malog Carigrada ili možda crnogorskog Eldorada s obzirom na privredno industrijske potencijale i bogatu tradiciju i nasljeđe, Pljevlja su i bukvalno na ivici provalije i sve bliža sinonimu za uklete gradove iz kojih se bježi. Pukotina na kolovozu, nedaleko od „Jugopetrolove“ benzinske pumpe za sada nije mnogo uznemirila ni mobilisala širu pljevaljsku javnost, ali bi hitno trebalo ispitati njene karakteristike i uzroke nastanka, na vrijeme izvršiti sanaciju i tako spriječiti eventualne ozbiljnije posljedice

Rudnik uglja po vlasništvu više italijansko-nikšićki nego pljevaljsko-crnogorski, duboko je zašao u grad. Krajem prošle godine otvoreni kop „Cementara“ primakao se Osnovnoj školi „Boško Buha“ na manje od 200 metara, potkopao je temelje benzinske pumpe „Eko Jugopetrol“, ali je, procjenjuje dio geološke i građevinske javnosti, uzrokovao i  pojavu klizišta zbog čega je napukao kolovoz na gradskoj obilaznici. Pukotina je nastala prošle sedmice, poslije trodnevnih kiša, svega desetak metara od oboda kopa „Cementara“ i četrdesetak od „Jugopetrolove“ pumpe. Na kolovozu su vidna ulegnuća i krivudava raspuklina širine nekoliko centimetara i dužine oko pet metara.

„Riječ je najvjerovatnije o klizištu kao posljedici radova u obližnjem rudarskom kopu i potrebno je što prije ispitati teren i reagovati kako bi na vrijeme spriječili veće troškove i posljedice“, kaže jedan pljevaljski inžinjer.

Nedaleko od mjesta ulegnuća i pucanja kolovoza smješteni su „Jugopetrolovi“ tankovi sa gorivom, a ispod druge kolovozne trake krak gradskog kolektora za fekalne i atmosferske vode, glavna vodovodna cijev… Stotinak metara udaljeni su stambeni i objekat OŠ „Boško Buha“, a par stotina metara brdo Stražica gdje je na nasutom terenu podignut spomenik- obelisk poginulim partizanima u prvodecembarskoj bici i žrtvama fašističkog terora.

Sve ovo znala je i stručna javnost, ali i Agencija za zaštitu životne sredine koja je lani, nakon sprovedene javne rasprave, dala saglasnost na Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu za četvorogodišnju eksploataciju uglja na ovom ležištu površine desetak hektara. Istim rješenjem Rudnik je obavezan da sprečava, smanjuje i otklanja štetne uticaje nastale u toku eksploatacije uglja i u slučaju akcidenta, ali i da stalno prati uticaj na životnu sredinu.

„Otvaranjem ležišta „Cementara“ rudnik jeste bliži gradu, ali je, zbog savremene tehnologije, njegov uticaj na životnu sredinu minimalan. Predviđeni su rad i tehnologija bez miniranja“, saopšteno je iz Rudnika po otpočinjanju radova na novom ležištu. U ovoj kompaniji svakodnevno prate stanje pukotine, ali smatraju da je u pitanju manje pomjeranje terenja usljed kiša, a ne klizište i ne vide je kao ozbiljniju prijetnju.

Izvršni direktor Rudnika uglja Vuk Roćen tvrdi da neće biti posljedica ni po put ni po okolnu infrastrukturu.

„Moguće je da je pukotina posljedica radova u kopu. Međutim već su preduzete mjere u cilju stabilizacije trena“, kazao je Roćen.

S druge strane sagovornik Dnevnih novina, inače inžinjer sa iskustvom u ovakvim situacijama i poslovima, nije želio da se upušta u procjene ozbiljnosti situacije, ni prognoze posljedica aktiviranja eventualnog klizišta.

„Mogli bi biti ugroženi obližnji infrastrukturni objekti, u prvoj mjeri saobraćajnica, gradski kolektor, glavni vodovod, elektro- energetski i drugi vodovi smješteni u trupu saobraćajnice, ali bez ispitivanja i stručne analize bilo bi neozbiljno iznosti procjene koliki bi prostor mogao biti zahvaćen“, kazao je on.

Međutim „kritično stanje spomenika na Stražici“, udaljenog par stotina metara, utvrdio je još prije dvije decenije stručni tim Zavoda za zaštitu spomenika kulture Crne Gore. Konstatovane su brojne pukotine koje idu čitavom dužinom i širinom objekta, pucanje mozaika i zidova.

„Spomenik je odavno ugrožen i to su pokazali stručni nalazi. Cijenim da je ipak predaleko da bi se zbog ove pukotine dodatno ugrozila njegova stabilnost“, smatra naš sagovornik.

Eventualnim aktiviranjem šireg klizišta, strahuju građani, mogla bi biti ugrožena i stabilnost obližnjih stambenih objekata i škole „Boško Buha“, a sve to moglo bi dovesti i do selidbe stanovnika ovog dijela grada. Doduše migracija bi, za razliku od one uobičajene ka Podgorici, primorju, Beogradu ili Sarajevu koja je u posljednjih desetak godina odvukla preko 5.000 Pljevljaka, bila unutar grada, ali bi dio krenuo već dobro utabanim stazama ka regionalnim centrima i daleko od pljevaljskih deponija, kopova, klizišta i magle.

izvor, Dnevne Novine