Kolektiv OŠ „Ristan Pavlović“ družio se sa profesoricom Zorom Jestrović povodom njenog odlaska u penziju. Njene kolege i koleginice ističu da je bilo čast raditi sa takvim čovjekom i stručnjakom.
„Ponosni smo što smo imali čast da nam Zora bude koleginica, a generacije naših učenika sreću da ih vještini učenja našeg jezika uči najbolja iz naše škole. O Zorinim profesionalnim uspjesima mogli bi pričati danima, ali sigurna sam da je najponosnija na poštovanje koje može da osjeti gdje god da se pojavi. Nije ni moglo drugačije kada se talenat iz brzaka Une brusi u dolini Ćehotine“ kazala je profesorica Slađana Škrivan.
Profesorica Zora Jestrović se zahvalila svojim kolegama i koleginicama na zajedničkom radu i druženju, i posjetila je i na one koji su prerano preminuli.
„Zahvaljujem se što ste došli na ovo veče koje sam lično organizovala u čast moga kolektiva i ljudi sa kojima sam radila više od 40. godina. Neki nisu ovdje, ali vi ste ti sa kojima sam dijelila i dobro i zlo možda i decenijama. Želim da vas sve pozdravim, da vam se zahvalim, što ste došli da sa mnom podjelite i radost ove večeri i malu tugu, jer svaki rastanak na neki način izaziva tugu. U ovu školu sam došla iz Novog Sada kao profesor književnosti, a iz ove škole odlazim kao magistar nauka srećna i zadovoljna što sam tokom svih ovih godina uspjela da postignem i ostvarim svoj gimnazijalski san, da budem neka vrsta naučnika i kritičara. Posebno sam srećna što su mi moje knjige objavile dvije najveće institucije Crne Gore: Nacionalna biblioteka „Đurđe Crnojević“ i Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, koja mi je 1. oktobra izdala knjigu o Mihailu Laliću pod naslovom „Književna sudnica Mihaila Lalića“. Za vrijeme mojih magistarskih studija pomogao mi je sada počinuli Zoran Čović, tadašnji direktor i ja mu i danas odajem priznanje i kažem mir Božiji njegovim sjenima. Za svoj uspjeh sam doprinijela mnogo sama, ali takođe i ljudi sa kojima sam sarađivala i na neki način imali razumjevanja u svakom trenutku, za moje odsustvo i za moj rad. Sa ovoga svijeta prerano su otišli i nisu dočekali penziju: Dušan Golubović, Milutin Vukojičić, Radenko Vranić, Milun Pavlović, Matija Sekulić, Enisa Šahinpašić, Zoran Milinković, Vuksan Ćosović, Bogdan Šarac i Hazbo Nuhanović, klanjam se njhovim sjenima i mir Božiji njihovim mrtvim dušama. Dragi moj kolektive, hvala vam što se nikad među vama nisam osjećala izvanjac, a izvanjac jesam, što se nisam osjećala kao prirođena nego kao rođena ovde. Ovoga puta želim da se zahvalim svojoj domovini Bosni i Hercegovini u kojoj sam rođena, završila Osnovnu školu i Gimnaziju. Zahvaljujem se i državi Srbiji u kojoj sam ostvarila svoje akademsko znanje, završila studije i zahvaljujem se Crnoj Gori sada mojoj konačnoj domovini koja mi ni u čemu nije nikada zatvarala vrata. Zahvaljujući tome uspjela sam da valorizujem svoja znanja i svoj talenat. I konačno hvala svima vama čija sam vrata mogla da otvorim da na njih pokucam, a i vi na moja. Nadam se da će tako i ostati “kazala je Zora jestrović.
