Ako bi gledali otkupne cijene onda bi se meso trebalo prodavati u mesarama po cijenama kao što se prodaje džigarica, a džigarica nije meso, ističe Milko ŽivkovićPljevaljski stočari i ove godine se suočavaju sa nevoljama oko otkupne cijene tovnih bikova, jer je ona 1,8 eura po kilogramu žive mjere.U takvim okolnostima iz godine u godinu opada broj onih stočara koji tove bikove, jer je, kako tvrde stočari, otkupna cijena u pljevaljskom kraju najniža u čitavom regionu.
-Uslovi za tov nijesu jednaki u Srbiji i u djelovima Republike Srpske kao što je Semberija, ali u tim krajevima otkupna cijena je dva ili 2,2 eura.Znači, kod nas je mnogo teže obezbijediti žitarice za prihranu, a cijena je manja- kaže predsjednik Unije stočara sjevera Milko Živković koji objašnjava da sve to utiče da broj tovljenih grla iz godine u godinu opada. On kaže da je glavni problem u tome što u Crnoj Gori ima mnogo mesa iz uvoza, pa se u takvim okolnostima obaraju cijene domaćih proizvoda. Pritom o kvalitetu niko ne vodi računa.
-O kvalitetu naši građani koji su osiromašeni ne vode računa, jer gledaju isključivo cijenu mesa. A meso iz uvoza je znatno jeftinije. Sa druge strane stočari koji prodaju bikove po sadašnjim cjenama ne mogu nikako naplatiti svoj rad i svoj trud. Velika je razlika između otkupne cjene žive mjere i cjene mesa u mesarama.
Ako bi se gledale otkupne cijene živi mjere, onda bi se meso trebalo prodavati u mesarama po cijenama kao što se danas prodaje džigarica. Naravno džigarica se nikada nije mogla računati u meso – kaže Živković i napominje da je upravo kilogram teleće džigerice od pet do šest eura, što je više nego tri kilograma žive mjere junetine, odnosno tovljenih bikova.
Prema riječima Živkovića najveći je problem uvozno meso, jer se klaoničarima daje mogućnost da ucjenjuju stočare i da obaraju cijene žive mjere tovnih bikova. On kaže da je posebno veliki problem što se u pljevaljskom kraju ne razvija više tov junadi na pašnjacima, kojih ima u izobilju.
-Nekada smo imali velike pašnjake u planinama, posebno u Ljubišnji. Taj potencijal bi se mogao i dalje koristiti. S druge strane u mnogim selima su se prorijedila domaćinstva i mnoge livade su opustjele. Na tim livadama mogla bi se podizati krda bikova, koja ne bi bila manja od 15 do 20 grla. Nažalost, niska cijena ubija svaku volju kod stočara, posebno kada dođe jesen i kada počne ucjenjivanje od strane trgovaca – naglašava Živković.
Umjesto da su podsticaj premije su jedina zarada
Otkupna cijena kod licenciranih trgovaca je od 1,6 do 1,8 eura. Pojedini, manji mesari kupuju kod stočara po jednog ili slučajno dva bika po cjeni od 1,9 eura, dok proizvođači pršute na crno plaćaju volove i po dva eura po kilogramu. Međutim, manji otkupljivači stočarima ne mogu da izdaju zvaničan račun koji je validan za naplatu premije koju daje država i lokalna uprava.
-Stočari od države imaju po jednom grlu premiju u iznosu od 140 eura za navodni posticaj proizvodnje. Lokalna uprava daje po 100 eura, ali tu posticaja nema jer je otkupna cijena preniska i veliko je ulaganje – kaže Živković i naglašava da niska otkupna cjena obesmišljava premije.
-Umjesto da su premije zaista postica, one su trenutno jedina zarada stočara – naglašava Živković.
Izvor: DAN
