Žarko Paspalj, bivši košarkaški reprezentativac i jedan od najboljij igrača bivše Jugoslavije rođen je u Pljevljima 27.03.1966, zapisao je jedan od najboljih hroničara Pljevalja Vojkan Bojović.
Nedavno je Košarkaški savez Srbije odlučio da iznenadi Paspalja, akcija je temeljno planirana, profesionalno snimljena i postavljena na you tube kanalu KSS. U jednom trenutku vrlo malo je nedostajalo da izmami suze kapitenu zlatne generacije Jugoslovenske košarke. Selektor Srbije Saša Đorđević je na kraju, naravno kroz šalu, nakon pozdrava otkrio da će Paspalj pored Srbije srcem biti uz našu reprezentaciju. Pogledajte kako su prije puta za Kinu reprezentativci Srbije i nekoliko javnih ličnosti iz svijeta kulture i sporta iznenadili Paspalja, u njegovom dvorištu na Vračaru gdje je sredio teren i pretvorio ga u pravu košarkašku i sportsku oazu za svu djecu iz komšiluka.
Prenijećemo dio teksta koji je naš popularni Bruno prenio na stranicama ovog portala
„Košarka se igra već više od sto godina, pa od izuma Džemsa Najsmita do donas nemoguće je ni setiti se ni evidentirati sve znalce i majstore ove čudesne igra, koja se sada u 21. veku igra na svim delovima zemaljske kugle. Mi ipak , imamo tu moć, taj ritual sećanja, na velike ljude, događaje posebno one koje su nam pričinjavali radost, zadovoljstvo… A sport je uvek bio tu da nam to pruži, da nam odagna mnoge svakodnevne probleme, da se poistovetimo sa uspesima svog tima, svoje reprezentacije…da i mi sa njima budemo na čas i veliki pobednici, …
Jedan od onih koji nam je donio toliko radosti svojim koševima i igrama je i naš Pljevljak Žarko Paspalj (207, krilo). Kao dečak prve lopte ubacio je u sali osnovne škole „Ristan Pavlović“ i stadiona kraj Breѕnice, a onda se porodica Paspalj seli u Titograd, gde se Žarko između fudbala i košarke odlučuje za narandžastu čarobnicu. Talenti i dobri igrači brzo se prepoznaju, kao dobra i lepa devojka, pa je već 1984. godine Žarko Paspalj u KK Partizanu gde je čekao još jedan veliki talenat Prijepoljac Vlade Divac. Palja je mladoj reprezentaciji, a u Argentini 1990. u najboljrm JU timu i to sa zlatnom medaljom svetskog prvaka. Ko se nebi setio tog tima: Dražen Petrović, Toni Kukoč, Željko Obradović, Vlade Divac, Arijan Komazec, Zoran Čutura, Zoran Jovanović, Zoran Savić, Jurij Zdovc, Radisav Ćurčić, Trener Duda Ivković. Tu su i dve srbrne medalje sa Olimpijskih igara, tri zlatne i jedna bronzana medalja sa evropskih prvenstava , zlatna medalja sa Igara dobre volje u Sietlu…“
Idoli čuvena generacija Budućnosti
Idoli su mu bili utemeljivači i pokretači crnogorske kako je rekao u jednom svom razgovoru za Blic.
– Moji idoli su bili ljudi sa kojima sam počeo da gledam košarku. Kada sam počeo da budem dio toga, imao sam nepunih 16 godina, ti ljudi su me gledali, pazili, štitili, naučili me kako da igram i kako da treniram. Među njima su svi igrači te generacije Budućnosti – Bojanić, Rakočevići, Antići, Jovanović… Ti momci nisu znali kad je dosta. Taj rad i tu predanost u životu nisam vidio. Mi to jesmo nastavili kroz reprezentaciju. Dok je Jugoslavija trajala, taj rad je postojao. Kada kao klinac vidiš momke koji trče bez obzira na to da li je to što rade ispravno ili ne, to ti i te kako daje motivacije – zaključio je Paspalj.
STOJE: Neđeljko Peruničić, Predrag Bato Doderović, Mileta Spajić, Duško Rondović, Žarko Paspalj, Darko Knežević,
ČUČE:Minja Stijepović, Miro Veljić, Stanko Raonić, Dragoljub Knežević Kemzo, Jovan Koružić, Dragan Rondović Gaja
EKIPA PLJEVALJA MOSI PLJEVLJA 1985.
STOJE: Neđeljko Peruničić, Predrag Bato Doderović, Mileta Spajić, Duško Rondović, Žarko Paspalj, Darko Knežević,
ČUČE:Minja Stijepović, Miro Veljić, Stanko Raonić, Dragoljub Knežević Kemzo, Jovan Koružić, Dragan Rondović Gaja
MOSI su nešti nezamislivo
Na početku karijere učestvovali ste redovno na popularnim Međuopštinskim omladinskim sportskim igrama (MOS)?
– Ne možete da vjerujete kako je to izgledalo. Dolazilo je po 40.000 ljudi. Održavao sam kontakt sa rodbinom i dragim ljudima iz Pljevalja, pa sam se odazvao kad su me zvali da igram. Bilo je interesantno, sve se igralo jedno za drugim na istom sportskom kompleksu, koji je imao i terene za fudbal, košarku i rukomet. Zamisli pet hiljada ljudi u Pljevljama, to je danas nezamislivo. Znam da smo mi te godine igrali finale protiv Bijelog Polja, za koji su igrali Ivanovići, Milošević… To su bili igrači Prve lige ili dobro rangirani u Drugoj ligi. To je stvarno ostavilo trag. Značilo je za ono vrijeme. Ovo sada što su vratili, nadam se da će biti kao nekada. Čuo sam da je u Pljevljima i Prijepolju bilo super – kazao Paspalj.
