Poznati pjevač je kao stručnjak za međunarodnu trgovinu, proveo je 30 godina u „Politici“
Mirko Rondović je od majke Perke i oca Todora nasledio čestitost i muzikalnost. Iz rodnih Pljevalja je ponijo u Beograd muzičku tradiciju, dah podneblja Stare Raške, Crne Gore, Vranja, Makedonije, Kosmeta, Bosne i Hercegovine. Rano je uplovio u taj rajski svijet melodije, harmonije i ritma, u spoj orijenta, sevdaha i Šumadije. Svoj muzički izraz nije brusio u kafani punoj dima i u šatoru punom srče, već u kulturno-umetničkim društvima i u Radio Beogradu, gde će od 1968. snimiti oko 100 pjesama za arhivu. Tako je postao radio pjevač i pre nego što je počeo da snima ploče. A malo je snimio, tri singla, 4 albuma i nekoliko cd-a. Prosto, nije ga zanimala diskografsko-estradna scena. Kao stručnjak za međunarodnu trgovinu, proveo je 30 godina u „Politici“, radeći na poslovima od referenta do šefa prodaje i plasmana svih Politikinih izdanja. Dakle, u penziju nije otišao kao pjevač, iako je dobio status istaknutog estradnog umjetnika. Pjevanje mu nije bilo ni jedino ni osnovno zanimanje. Pitam se – gdje bi mu bio kraj da je živeo samo od pjevanja?
Doduše, Mirko je i ovako beskrajan, naročito beskrajno posvećen narodnjačkoj starini.
Nije mu dovoljno što izvorne pjesme tumači tako prefinjeno i aristokratski, već i nama slušaocima ostavlja najširi prostor za kreativno tumačenje pjesama. U Muzičkoj apoteci smo se pozabavili pjesmom „Grana od bora“. Zašto Marica odbija cipele, da li možda izmišlja kako „ima oca na moru trgovca“ da bi sačuvala svoju devojačku čast pred nevernikom? U Mirkovom opusu nema banalnih stihova. Njegova mjera je, ono Njegoševo rešeto, što se zove vrijeme. Kroz to rešeto je prošla rijetko koja novokomponovana pjesma, a da je ostala samo jedna – Svi pljevaljski tamburaši – „imao se rašta i roditi“. Ovu pjesmu je Mirko otpjevao i komponovao na stihove pjesnika Ruždije Krupe, jednog od najboljih tekstopisaca svih vremena. Mirko je pjesmu prvi snimio i u narod zakucao 1987. Ovom je pjesmom sebe obesmrtio, a svojim kolegama pjevačima „poboljšao krvnu sliku u novčaniku“.
Ovaj istančani esteta i muzički gurman, snimao je samo sa najboljim šefovima orkestara: Ljubišom Pavkovićem, Branimirom Djokićem, Bokijem Miloševićem, Miodragom Jašarevićem, Brankom Belobrkom, Draganom Kneževićem, Miodragom i Aleksandrom Krnjevcem, Zoranom Pejkovićem…
Pored stotina društvenih i državnih nagrada i priznanja, ipak su mu draža priznanja kolega. U Muzičkoj apoteci smo ispričali sjećanje Safeta Isovića. Vozio se Sajo prema Beogradu i u autu čuo kako, njemu nepoznat pjevač, pjeva pjesmu „Il’ je vedro il’ oblačno“. Zapravo, sjeća se Sajo, pjevač nije pjevao nego medio! Zaustavio je auto, na prvoj benzinskoj pumpi pozvao telefonom Radio Beograd i saznao da je pjevač koji ga je oduševio – Mirko Rondović.
Ponosim se Mirkom kao gostom Muzičke apoteke, još više Mirkom kao vjernim slušaocem mojih radio i tv emisija.
Da nam je više ovakvih poput Mirka, bilo bi više ljepote, bilo bi i nas više, ako znamo ko smo to mi! Mirko nam je na „polzu otečestvu“ ostavio svoju duševnu djecu – stotine onarodjenih pjesama i svoju biološku djecu – Ninu,
Nenada, Predraga, Aleksandra i Ognjena. Najstarijeg Nenada je dobio u 25-oj, a najmladjeg Ognjena u 63-oj godini života. Mirkova životna deviza je: Nije bogat onaj koji ima kule i gradove, već ko ima kćeri i sinove.
Izvor:Telegraf.rs
