Inicijativa za postavljanje stare fontane na Trg Đorđa Peruničića

Predstavnici Komisije za izbor nove fontane na Trgu “13 jul”, formirane 2013. godine,  pokreću inicijativu kod predsjednika Opštine Pljevlja da se nekadašnja fontana – higijenska česma koja je neprekidno opsluživala stanovništvo skoro 70 godina na Trgu “13 jul”, a koja se već nekoliko godina nalazi na lokaciji vojnih garaža na Gukama, ponovo instalira u javni prostor, i vrati joj se njena izvorna funkcija. Predložena lokacija za staru česmu-fontanu je Trg Đorđa Peruničića, koja bi bila najpodobnija mikrolokacija za ovaj objekat. Ovaj predlog je Komisija uputila i ranije donosiocima odluka u Opštini Pljevlja, ali s obzirom da se trenutno radi na rekonstrukciji Trga Đorđa Peruničića, smatramo ovu inicijativu najpodesnijom baš u ovom trenutku.  Iz istorije umjetnosti znamo da je u urbanoj arhitekturi veoma čest slučaj istovremenog bitisanja starog i novog objekta, što uvijek ima pozitivan rezultat. Isto tako, postoji velika sentimentalnost kod mnogih Pljevljaka za ovom česmom, koja je obilježila čitav jedan period suživota sa stanovništvom ovoga grada. Ova česma je okrepljivala, bila sastajalište, bila prepoznatljivi reper ovoga grada, i zbog toga zaslužuje da bude vraćena Pljevljacima i da obavlja svoju nekadašnju funkciju.

Priča o gradjenju stare fontane u našem gradu:

Stara poluloptasta fontana izradjena je oko 1950. godine na inicijativu Predsjednika sreza Pljevaljskog. Ideja je temeljila na tendenciji da u ovoj drevnoj aglomeraciji mora postajati jedan centralni objekat oko kog se gradjani mogu skupljati, mogu osvježiti i napiti vode, umorni od brojnih radnih akcija i drugih aktivnosti imanentnih tom vremenu. Osim toga, taj objekat trebao bi da označava središte, odnosno, centralni reper gradskog tkiva, oko koga će se radijalno razvijati grad. Zadatak je saopšten gradjevinaru TODORU M. BOJOVIĆU, nasledniku neimara MAKSIMA BOJOVIĆA i drugih brojnih neimara iz ove porodice koji su, kao stara i ugledna gradjanska porodica, gradili i rekonstruisali najznačajnije zgrade i mostove ove regije.

Kada je dobio ovaj zadatak TODOR je znao da to mora biti neobična figura iz koje će teći svježa voda u vertikalnom pravcu, jer je to jedini put da vodeni tok u povratnom slapu dezinfikuje točeće mjesto sa koga se pije voda, pa je zbog ove osobenosti fontana često nazivana “Higijenska česma“. Centralni problem ovog objekta bila je izrada drvene šalunge za poluloptasto tijelo fontane. Taj problem Todor je u svojim papirima složio tek posle nekoliko dana, a cjelokupna izrada svih elemenata i profila obavljena je u porodičnoj radionici Bojovića. Na licu mjesta složena je šalunga, a onda ispunjena po obimu tankim slojem vještačkog kamena i cementa (teraco) pa tek onda u centralnom dijelu ispunjena betonom. Kad je posle desetak dana skinuta oplata, fontana je zablistala. Preostalo je samo blago šlajfovanje spoljašnje površine fontane.

Velika tajna tesaraskog zanata je izrada oplate za oble figure. Zbog toga su veliki majstori iz Dalmacije i Makedonije koji su boravili ili radili u Pljevljima, dolazili kod Todora Bojovića kući i pitali ga kako je uspio napraviti oplatu za tijelo fontane. Todor bi im odgovarao „Eh kad bi vi znali koliko sam ja besanih noći proveo na smišljanju šalunge, nikad me ne bi pitali“. Nezadovoljan ovim odgovorom, jedan od ovih “majstora“ udario je čekićem u obimnu ivicu polulopte i malo je oštetio. Kad je Todor vidio ovaj vandalski čin, vratio se kući i rekao “Zavist i zloba su osobina neuspješnih ljudi“. Taj oštećeni dio na fontani i dan danas stoji na njoj.

• Mr MIRKO Todorov BOJOVIĆ, dipl. arh.
• Oliver Mirković, dipl. arh.
• Refik Kiko Rašinlić, dipl. ing. građevine
• Vaso Knežević, dipl. ing. pejzažne arh.
• Željko Čabarkapa, dipl. slikar restaurator