U MATICI SRPSKOJ U DANILOVGRADU VEČE SLOBODANA VUČINIĆA
U Matici srpskoj u Danilovgradu održano je pjesničko veče Slobodana Vučinića, koji piše poeziju, prozu i književnu kritiku. O njegovom stvaralaštvu govorili su Budo Simonović, novinar i publicista, i Budo Novosel, pjesnik. Voditelj programa bio je Milan Stojović, a organizator večeri Zoran Pavićević.
Budo Simonović govorio je o temama iz Vučinićeve knjige „Osviti zavičaja”.
– Nijesam sasvim siguran da li je do kraja tačna stara mudrost da je čovjek bez zavičaja, čovjek bez psihologije, ali sam potpuno i do kraja uvjeren da je beskrajno, nepopravljivo siromašan svako ko nema zavičaja, ko u duši ne nosi tu stopu zemlje na kojoj je ugledao ovaj svijet, odakle se zagledao u beskraj zvjezdanog šara. Istinsko, pravo značenje zavičaja, međutim, osjete samo oni koje matica života zanese i udalji ih od njega, koji osjete nostalgiju i čežnju za zavičajem; koji tu čežnju kao slatko breme nose kroz život, kriju je u njedrima kao najveću, najsvetiju i načedniju amajliju i tajnu, zaspivaju i bude se sa dalekim, dragim obrisima zavičajnog horizonta i iz dana u dan barem po jednom u mislima prelaze tu omraženu stazu koja ih je odvela iz zavičaja. To je put-besput na kojem nije potreban ni putovođa ni luč, čak ni po najvećoj karamlučini. Čovjeka vodi, obasjava mu put, uvijek budna i sveprisutna zavičajna zvijezda – istakao je Simonović. „Osvitima zavičaja”, dodaje Simonović, Vučinić zapisani lirski osjećaji koju potvrđuju Vučinića kao pjesnika tanane duše i dubokog osjećaja svijeta oko sebe.
– Gdje god bio, kud god hodio, kad god vrhom pera dotakne beskrajnu bjelinu čiste hartije, kad dirne strunu svoje pjesničke lire, poput Dučića koji je slušao šum njegovih zavičajnih jablanova, čuje šum Ljuboviđe i poput Crnjanskog „rascvetane trešnje iz zaseda mami” po širokim vraneškim livadama i uskim udolicama, rekao je Simonović.
Izvor:Dan
