Na potocima i rijekama u okolini Bobova vlada tišina.Nekad je ovde bilo sedam vodenica. Sada nekoliko trošnih još odoljeva zubu vremena ali i njima su dani odbrojani.
Ko zna kad su prestali zvuci čeketala, zaustavljeni vitlovi i kamenje,a jazovi i ustave zarasli u korov. Ispod dotrajalih krovova unutrašnjost su prekrile prašina i paučina pa sve djeluje sablasno.
Jedna po jedna se gasila jer ječmeni i ražani hljeb nije više narodni hljeb,koji je prehranjivao sirotinju.Sad seljaci ne peku ječmeni hljeb već kupuju bijelo brašno.Nema više nijedne vodenice u blizini.
Nema ih ni kao muzejskih eksponata,da nam pričaju o prošlim vremenima pa čak je teško naći fotografiju,neke od njih ostale su samo slike u sečanju zvuk čeketanja u ušima i miris svježeg brašna.
Marina Soković učesnica projekta „Informacije bez prepreka“ koji finansira ZZZCG
