Banke i kladionice okupirale Pljevlja

Više crnogorskih kladionica otvorilo je posljednjih dana nekoliko uplatnih mjesta u Pljevljima čime se njihov broj u najstrožijem centru grada, u krugu prečnika pedesetak metara, popeo na devet! Niže, ka Jaliji, ali i dalje u glavnoj ulici, u dijelu otvorenom za saobraćaj, nalaze se još četiri šaltera na kojima kladioničari građanima nude sreću i brzu zaradu. Ukoliko se ne opare igrajući na pobjede svojih favorita, Pljevljaci do novca, uz malo više sreće u pronalaženju žiranata od sigurnih fikseva, mogu doći u jednoj od sedam poslovnica banaka smještenih tik uz vrata ili najviše dvadesetak metara daleko od neke od kladionica.  Zli jezici bi rekli da su sračunato blizu kako bi pojedinci novac sa bankarskog pulta, od kredita, mogli odmah da prenesu na šalter kladionice i ulože ga na (ne)siguran fiks. I krediti i klađenje, slažu se mnogi, vode u finansijsko ropstvo.

Uprkos zvaničnoj statistici po kojoj primaju najviše plate i silnim kladionicama i bankama sa vrećama para, pljevaljski džepovi su sve prazniji što se uoči i letimičnim pogledom na ruiniranu glavnu ulicu i prolaznike. Nekadašnju ljepotu „pljevaljskijeh dama“ opjevanu u pjesmama i ašikovanje decenijama prisutno na čuvenom korzou zamijenilo je špartanje uzneverenih žiranata i kladioničara i njihove jadikovke oko „pada zbog jednog gola ili koša“ ili „prevare doživljene od banaka ili prijatelja“.

„U gradu koji je za šest godina „izgubio“ šest hiljada stanovnika logično je da cvjetaju samo djelatnosti koje donose brzu zaradu, na granici ili bez granice prevare. Takve djelatnosti u Crnoj Gori su i kockarnice odnosno kladionice i banke, na šta ni Pljevlja nijesu ostala imuna“, smatra direktor pljevaljske televizije Milan Knežević.

Monstat je nedavno objavio da Pljevljaci sa 539 eura mjesečno imaju najbolje plate u Crnoj Gori.  Nije nemoguće da su se vođeni upravo tim podatkom vlasnici kladionica i odlučili na otvaranje novih poslovnica. Kako sada stvari stoje zaradu, da li i očekivano brzu, imaju mnogo više oni nego igrači jer prema nekim procjenama kladionice svakog mjeseca prihoduju desetine hiljada eura. Te pare odlaze put juga, prateći milione koji žicama iz pljevaljske Termoelektrane putuju ka Nikšiću i Podgorici.

Miroslav Drobnjak smatra da je i to jedan od razloga nicanja kladioničarskih uplatnih mjesta, ali podsjeća da igre na sreću cvjetaju i u vrijeme kriza, kad narod nema para.

„Stvarnost i zvanični podaci se razlikuju. Mnogi Pljevljaci rade na crno, neprijavljeni, za minimalne plate. Mnoga preduzeća radnicima duguju i po više zarada i kad bi sve to ušlo u zavničnu statistiku slika bi bila puno drugačija, a plata u Pljevljima možda i ispod crnogorskog prosjeka. Zbog toga se mnogi nadaju dobitku na kladionici i uplaćuju tikete“, kaže Drobnjak.

Emir Prekić iz NVO Omladinski kulturni centar koji posjeduje jedinu pljevaljsku knjižaru, doduduše u sklopu kafea, dodaje da „broj igrača određuje i broj kladionica“.

„Mnogi ljudi, pa i mlađi igraju kladionicu. Evidentno je da je došlo do poremećaja vrijednosti. Neki roditelji šalju djecu da im uplaćuju tikete i ne čudi što vrlo brzo i oni počnu da se klade, umjesto da vrijeme provode u druženju sa vršnjacima ili čitanju“, kaže Prekić.

A hoće li mlađi nastaviti utabanim stopama i posvetititi se iščitavanju „sabranih djela“ Premijera, Loba, Lutrije u vidu Liste od tridesetak stranica i pronalaženju fikseva ili će se okrenuti Andriću, Tolstoju, Čehovu i univerzalnim vrijednostima stvar je i roditelja i škole. I najprije države, koja bi konačno trebalo da pređe sa riječi na djela i obezbijedi ravnomjeran regionalni razvoj i otvaranje novih radnih mjesta u najsjevernijoj opštini.

 Dejan Kandić, „Dnevne novine“