Da je, kojim slučajem, Šekspirov Hamlet savremenik našeg doba i da živi u ovovremenoj Crnoj Gori, ni na pamet mu ne bi pala ona čuvena, vječna dilema koju je zauvijek postavio vaskolikom ljudskom rodu. Umjesto „biti ili ne biti“, siroti Hamlet, naš sugrađanin, bio bi prestravljen najnovijim premijerovim tumačenjima „narastajućeg pendrek patriotizma“ i vjerovatno bi uzviknuo: „Ustati ili ne ustati, pitanje je sad“! Na himnu, razumije se.
A nacionalna himna bi, kažu upućeni, trebala biti istinski utemeljena u biću, duhu, istoriji i tradiciji jednog naroda i jedne zemlje. Ona bi morala predstavljati neraskidivu sponu između pojedinca i države kao, između ostalog, i svi nacionalni i državni simboli. Ali, u zemlji čuda – Crnoj Gori, ništa nije kao što bi trebalo da bude, već kako kažu Milo i Duško. Očigledno, u svom stilu kao i uvijek kada je „gusto“, prvi je lukavo pustio drugog da bezuspješno, u medijima i javnosti, rugajući se i državi i građanima u lice, objašnjava kako će se ubuduće morati ustajati na himnu i kako će država pendrekom ugoniti patriotizam u kosti svojih podanika.Sudeći po njemu, bezgranična ljubav prema otadžbini iskazuje se na način što će svako, bez trunke razmišljanja, prijaviti „nadležnima“ komšiju, rođaka, kuma, prijatelja, sina, kćerku ili bračnog druga, ako isti ne poskoči na noge lagane čim začuje prve taktove melodije „Oj svijetla majska zoro“.
Upitamo li se kojim slučajem, zašto je majska zora svjetlija od, recimo, junske ili julske, bar one trinaestojulske u koju se toliko kunemo i kojom se ponosimo, automatski možemo biti proglašeni za izdajnike i neprijatelje države ( i partije ). One mojkovačke zore od šestog i sedmog januara 1916. ne smijemo ni pominjati, one njima više nisu svijetle, a istini za volju, i bile su maglovite, mutne, hladne i krvave, ispričali su i zapisali nekada, malobrojni preživjeli.Nije, vele, važno ko je i kada napisao stihove, bitno je da je pjesma lijepa. Ali, zar se može drugačije očekivati od vlade i vlasti koja je poznata i jedinstvena u svijetu po tome što radi suprotno od onoga što želi 85 % građana? U toj i takvoj vladi, jedan od koalicionih partnera smatra da je „lovćenska naša misao“ genocidna!
Moderni, crnogorski Hamlet se zasigurno ne bi mogao čudom načuditi Crnoj Gori i bio bi u još većoj dilemi od prethodne, recimo pred činjenicom da su neki od „sinova tvog stijenja i čuvara tvog poštenja“ prije nekoliko godina, a u ime države „neovlašćeno pozajmili električnu energiju iz međunarodne interkonekcije“ i na taj način potvrdili besprekornu privrženost državnim simbolima i ugledu zemlje u inostranstvu! Neovlašćeno pozajmljivanje ili krađapa još međunarodnog nivoa, od strane čuvara poštenja, ima li razlike i ako ima, u čemu? Odgovarao nije niko, jer Elektroprivreda i svi veliki u maloj državi su iznad zakona, a to najbolje znaju Pljevljanke i Pljevljaci, decenijama unazad.
Koliko li bi tek dilema bilo danas pred Šekspirovim junakom, da je kojim slučajem Pljevljak? U višemilenijumskoj istoriji ovih prostora, od Grka i Rimljana pa do DPS-a, Pljevlja su preživljavala teške periode, ratne sukobe, pustošenja raznih osvajača, prirodne nepogode i katastrofe. I preživljela, do DPS-a. Danas, u vremenu kada naša lokalna vlastpravi „evropski iskorak u razvoju“, gradeći fontanu u tri mandata, mi iz Pokreta za Pljevlja, pozivamo sve iskrene opozicionare da zajedno ustanemo, snažnije nego ikada prije, u odbranu istorijskih i duhovnih vrednosti, prirodnog i ljudskog potencijala i svega onoga što je ova sredina nekada bila i što treba da ostavimo onima, koji tek treba da se rode.
Kažu da laž ranjava one koji je čuju, a ubija one koji povjeruju. Nas, uvažene sugrađanke i sugrađani, više i ne dotiču laži i prevare, navikli smo na njih decenijama unazad, od pruga, aerodroma, blokova termoelektrana, toplifikacija i tako u nedogled. Povrh svega, jesenas su Pljevljaci doživjeli novo, teško poniženje. Ne pamti ovaj prostor, u svojoj dugoj i bogatoj istoriji, vrijeme u kome je čovjeku, domaćinu, iz grada ili sa sela, bilo zabranjeno da svojoj porodici obezbjedi nekoliko metara drva za ogrev. Kažu, trebaju „papiri“ i sjetili ih se sada, 2018. A Zakon o šumama, na koji se pozivaju, iz 2010.
Mi iz Pokreta za Pljevlja, pitamo Vladu Crne Gore, kakve je papire imao Dragan Brković kada mu velikodušno pokloniste pljevaljske šume? Koje je to reference imao gospodin Brković, osim jakog kumstva, možda? Da mu stoljetne borove, jele i smrče po ovim gorama nije sadio čukunđed ili su mu se možda pranđedovi borili za njih, više i bolje nego naši? Koliko znamo, nije mu ni babovina, što bi naš narod rekao. Šta mu se desilo sa Vektrom, čudom od napretka i tehnologije, a i pravne nauke, jer tuži zaposlene što traže plate?Kako jedan od najvećih izvoznika ne plaća ni centa koncesione naknade ovoj opštini, duguje dva i po miliona i predsjedniku prijeti i vrijeđa ga na najprizemniji način? Kako?
Ustati ili ne ustati, više nije dilema, ni najmanje. Ako mi ne ustanemo u odbranu Pljevalja, ko će? Jasno je nama da Vlada po svaku cijenu kreće u „spašavanje redova Dragana (Brkovića), ali zašto preko naših leđa i našim milionima. Kako bi bilo da redovu Draganu date koncesije na morsko dobro, da se Budvani ili Barani recimo, mogu kupati samo kad Draganu plate i pokažu „potvrdu o porijeklu“. Uvaženi čuvari poštenja, mora vam biti jasno da državu ne čini samo zastava i himna, koju slušate sa jednom rukom na srcu, a drugom u džepu. Našem. Čine je i sloboda, pravda i bar malo jednakosti, a nikako, da bi bila država, ne bi smjeli da je vode ljudi koji ne razlikuju Hiltona od Klintona i koji su umislili da su kadri mijenjati i božije zapovjesti, poručujući slobodraskom narodu i hrabrim i časnim stanovnicima Crne Gore: „Prijavi bližnjega svoga“! Kao i samoga sebe, ako treba.
Pljevlja, 19.10.2018. god. POKRET ZA PLjEVLjA
