Proizvodnja heljde u planinskim područijima Heljda (Fagopyrum esculentum) je biljka koja pripada grupi alternativnih žitarica koje se uzgaja na brdsko-planinskim područijima radi dobijanja sjemena izuzetnih nutritvnih svojstava, od kojega se kasnijom obradom dobija kvalitetno brašno i spordni proizvodi. Alternativne žitarice (pseudožitarice), su sve biljke koje ne pripadaju
porodici trava (Poaceae) već različitim botaničkim porodicama, koje se uzgajaju prvenstveno radi sjemena koje imaju sličnu upotrebu kao sjemena pravih i prosolikih žitarica. Alternativne žitarice zahtijevaju drugačije uslove uzgoja u odnosu na prava i prosolika žita, a heljda spada u najviše uzgajanu alternativnu žitaricu u našim agroekološkim uslovima.
Alternativne žitarice u odnosu pa prava i prosolika žita ne sadrže gluten, sto ih cini jako upotrebljivim za grupu stanovništva koja pati od raznih bolesti. Alternativne žitarice su bogat izvor aminokiselina, sadrže vitamine, minerale, a posebno što ih svrstava u grupu zdravih životnih namirnica jeste visok sadržaj antioksidanasa i esencijalnih nutritijenata koji su odgovorni za stvaranje dobrog imunog sistema kod čovjeka i pravilno funkcionisanje organizma.
Centar porijekla Heljde je Azija, pa se zbog odgovarajućih agroekoloških uslova najviše i uzaja na područiju Azije. Kasnije kroz istoriju heljda se proširila i na ostale kontinente i zauzela vrlo značajno mjesto, kako uzgajana kultura.
Morfološka svojstva
Heljda po svom morfološkom izgledu najviše podsjeća na njivski korov nego na „žitaricu“, jer joj je nadzemni habitus jako razvijen, tako da može dostići veličinu od 30cm pa do 150cm, a nekada i više, što zavisi od mikroklimata područija gdje se uzgaja heljda.
Korijen heljde je vretenastog tipa sa dobro razvijenim bočnim korijenovima,koji prodire duboko u zemljište i ima odlična svojstva upijanja vode i hranivih materija iz zemljišta.
Stabljika heljde je uspravna je razgranata, zelene do nijanse crvene boje u mladjem stadijumu razvoja, dok u zriobi stabljika poprima tamnoljubičastu boju. Stabljika se grana u pojasevima na nekoliko grana, najčešće 3-4 grane, i iznad zadnjeg nivoa granjanja kako na bočnim granama tako i na stabljici počinje plodni dio biljke na kojem se formiraju cvjetovi u obliku grozdaste cvasti.
List Heljde je srcolikog oblika, na stabljici su smješteni jedan nasprem drugog, veličine su od 5 do 10 cm. Donji listovi se sastoje od peteljke i plojke, dok su gornji sjedeći.
Cvjetovi kod heljde su skupljeni u grozdastu cvast, najčešće su bijele boje sa nijansama ružičaste. Cvjetovi su dvopolni i izražene heterostilije, tako da heljda spada u grupu stranooplodnih biljaka. Cvjetanje heljde traje vrlo dugo, tako da cvjetanje može da traje čak i dva mjeseca.
Sjeme heljde
Heljda neravnomjerno sazrijeva, tako da se prvi plodovi mogu javiti mjesec dana nakog cvjetanja. Sjemenke heljde su oblika trouglaste piramide, vrlo male mase, i malih dimenzija. Sačinjen je od omotača i endosperma. Omotač je tamno braon boje, prilikom mljevenja se u većini slučajeva odvaja od braša, dok je endosperm krem bijele boje.
Morfološki izgled heljde
Uslovi uspijevanja
Heljda kako alternativna žitarica veoma je pogodna za uzgoj u organskom ili ekološkom sistemu, jer je veoma zahvalna sa staništa zaštite od korova, bolesti i štetočina. Zbog jakog habitusa i velikih listova, u gustom sklopu, heljda vrlo brzo sklopi redove, a veliki listovi prave dosta zasjene koja onemućava rast korova, te ih tako zagušuje.Heljdu karakteriše i neujednačeno cvjetanje, kao i neujednačeno sazrijevanje plodova, tako da na jednoj biljci može doći do pojave da imamo prezrele plodove, tek zametnute plodove, i tek procvjetale cvjetove. Vegetacioni period heljde je kratak i kreće se od 90 do 120 dana, sto je svrtava u grupu biljaka koje se mogu gajiti kao postrni usjev, ili u uslovima gdje je vegetacijska sezona kratka.
Zahtijevi za toplotom
Heljda je biljka umjerenih temperatura, jako je osjetljiva na temperature iznad 30°C, ali i na niske temperature, tako da strada već na -1°C. Minimalna temperatura za klijanje i nicanje je od 4° do 9°C, dok je optimalna 17-26°C. Optimalna temperatura u periodu cvjetanja je 17-19°C, dok visoke temperature preko 25°C mogu značajno uticati na smanjenje prinosa.
Zahtijevi za vodom
Heljda je dosta osjetljiva na sušu, ali i na suvišak vode u zemljištu. Pored vlažnosti zemljišta, Heljdi odgovara i povećana vlažnost vazduha i to u periodu klijanja i nicanja, ali i u periodu cvjetanja i nalivanja zrna. Suvišak vode u zemljištu dovodi do prebujnog rasta vegetativnih dijelova, smanjuje oplodnju cvjetova i povećava neujednačenost cjetanja i sazrijevanja plodova.
Zahtijevi prema zemljištu
Heljda nema izražene zahtjeve prema zemljištu, dobro uspijeva na svim tipovima zemljišta, ali za najbolji rast i najbolji prinos joj najviše odgovaraju plodna i strukturna zemljišta. Najmanje joj odgovaraju teška vlažna zemljišta na kojima daje i najmanje prinose.
Priprema zemljišta za uzgoj heljde (foto Željko Macanović)
Zahtjevi prema svjetlosti
Kao kod zahtijeva za toplotom i vlagom, tako i kod svjetlosti heljda zahtijeva optimalne uslove. Najbolji rast i prinos se ostvaruju ako je dužina dana oko 12 sati. Sa produžetkom dana porast se smanjuje, ali isto tako sa skraćivanjem dana heljda zaostaje u porastu.
Tehnologija uzgoja
Heljda kao većina kultura se gaji u plodoredu, a sve u zavisnosti koje mjesto heljda zauzima na njivi tako joj i odgovaraju različite kulture u plodoredu. Ako je gajimo kao glavni usjev, najbolje predkulture za heljdu su mahunarke, i okopavine, jer za sobom ostavljaju rastresito zemljište, i njivu čistu od korova. Ako se Heljda uzgaja kao naknadni li postrni usjev, najbolji predusjev je ozimo žito, jer se rano miče sa njive, ostavlja njivu čistu od korova i heljda ima dovoljno vremena da vegetira do kraja sezone. Sama heljda kao predusjev je dobra za sve ratarske kulture, jer obogaćuje zemljište organskom materijom, i ostavlja zemljište čisto od korova.
Obrada zemljišta za heljdu zavisi od načina uzgoja i pretkulture. Ako se heljda uzgaja kao glavni usjev onda se mora pribjeći osnovnoj obradi zemljišta koja podrazumijeva oranje zemljišta u jesen ili rano proljeće na dubinu od 25-30 cm. Ako se heljda gaji kao naknadni usjev, onda se nakon skidanja pretkulture zemljište obradjuje klasičnim sjetvospremačima, tanjiračama, ali nekim kombinovanim orudjima. Pošto se heljda kao glavni usjev sije krajem maja ili pocetkom juna, a nerijetko i srednom juna, neophodno je njivu održavati bez korova i stvaranja pokorice, tako da njivu ako smo je uzorali u jesen moramo drljanjem održavati u dobroj kondiciji do sadnje.
Što se tiče gnojidbe heljde, ako je uzgajamo na plodnom i strukturnom zemljištu čak je ne moramo ni gnojiti sa mineralnim ili organskim djubrivima, jer heljda nema velike potrebe za hranivima, a prednost joj je što jako dobro usvaja hranive materije iz zemljišnih rastvora. Ako je ipak stanje zemljišta takvo da je gnojidba neophodna, u organskom sistemu stajnjakom ćemo gnojiti predkulturu, a u konvencionalnom sistemu gnojidbu ćemo izvršiti sa 60 kg/ha azota i fosfora, i 70kg/ha kalijuma.
Priprema zemljišta za uzgoj heljde na Glibaćima (foto Željko Macanović)
Njega usjeva
Što se tiče njege usjeva heljda je jako skromna kultura, tako da se njega usjeva svodi na valjanje njive poslije sjetve lakim valjcima, kako bi se uspostavio bolji kontakt na relaciji sjeme-zemljište, i eventualna zaštita protiv insekata koji napadaju listove.
Žetva heljde počinje kada 2/3 plodova dobije tamnosmedju boju, jer heljda neravnomjerno sazrijeva pa bi dalje čekanje dovelo do osipanja plodova heljde i smanjenja prinosa. Žetva se obavlja žitnim kombajnom, i to najbolje ujutru kad ima odredjeni procenat vlage kako bi se sjeme usled rada kombajna manje osipalo po njivi.
Nakon žetve sjeme se doradjuje, suši na odredjeni % vlage(12%), čisti od stranih primjesa, melje i pakuje u većice odredjene gramaže.
RADOMIR TANJEVIĆ
Agronom, Pripravnik u NVO “Da zaživiselo”
