Pljevljaci poručuju: Ne treba nam još zagađivača

Deponija pepela i šljake na Maljevcu i jalovište nekadašnjeg rudnika olova i cinka “Šuplja stijena” u Gradcu kod Pljevalja moguće su lokacije za nacionalnu deponiju opasnog otpada.

Pored projekta remedijacije, odnosno sanacije ovih crnih ekoloških tačaka u Pljevljima, Vlada, preko Ministarstva održivog razvoja i turizma i Agencije za zaštitu životne sredine, sprovodi studiju o mogućoj lokaciji za smještaj deponije opasnog otpada. Studiju radi Konzorcijum “Ecorem / Hidroplan”, i u njoj će biti navedena i očekivana proizvodnja opasnog otpada u Crnoj Gori i odrediti lista sa 5 do 10 mogućih lokacija. Najpogodnija lokacija sa uže liste biće dalje ispitana, a Konzorcijum će uraditi nacrt projekta deponije sa procjenom troškova za njegovu realizaciju.

Pljevlja su jedna od najzagađenijih sredina u Crnoj Gori, pa bi formiranje deponije opasnog otpada na njenoj teritoriji, kako smatraju Pljevljaci prelila prepunu čašu ekoloških problema.

Izvršni direktor Ekološkog društva “Breznica” Milorad Mitrović kazao je da bi formiranje „nacionalnih” deponija za odlaganje opasnog otpada na jednoj od te dvije lokacije u Pljevljima dovelo do novih ekoloških i zdravstvenih problema u već prilično devastiranom pljevaljskom kraju.

„Kao da nam je malo što smo jedan od najzagađenijih gradova Evrope, nego nam treba da sav opasni otpad iz Crne Gore, donesu i skladište, baš u Pljevlja. Ne postoji nijedan primjer naopakog i goreg poslovanja i odnosa prema stanovništvu i prostoru kao što je to u Pljevljima.Više zagađivača, rušitelja zdravlja i okoline na ovako malom prostoru mislim da nema nadaleko. Kao da se “stručnjaci” utrkuju ko će više zagađivača i devastatora životne sredine dovesti u Pljevlja“, kaže Mitrović.

Poznati pljevaljski ekolog tvrdi da tih „nacionalnih” deponija opasnog otpada, o kojima se priča, nema u Prostornom planu Crne Gore do 2020. godine.

Formiranje „nacionalnih” deponija za odlaganje opasnog otpada na jednoj od dvije planirane lokacije u Pljevljima bi dovelo do novih ekoloških i zdravstvenih problema u već prilično devastiranom pljevaljskom kraju. „Postavlja se onda pitanje, kako se one uopšte mogu planirati, ako nijesu predviđene ovim, krovnim dokumentom. Predlažemo gospodi iz Podgorice da te „nacionalne” deponije opasnog otpada, prave negdje oko ‘Splendida’, ‘Avale’ ili Zavale, a ne u Pljevljima”, kazao je Mitrović.

Ovakvo ponašanje nadležnih, ističe on, zabrinjava, ali i pokazuje da donosioci odluka i dalje rade onako kako hoće, a ne kako to zakon i već ratifikovane međunarodne konvencije i propisi nalažu.

I mještani pljevaljskog sela Zbljevo oštro se protive mogućnosti da Maljevac bude nacionalna deponija opasnog otpada.

„Opstanak na ovom području je nemoguć, a ne da se izgradi deponija opasnog otpada. Ako nam se to silom nametne, mi se moramo pokupiti i iseliti, jer nam ni pod ovim uslovima života nema. Oštro se protivimo takvoj namjeni kao i daljoj deponiji pepela i šljake pepela Termoelektrane. Neka izvrše rekultivaciju ili neka nas isele, pa neka odlažu pepeo. Nećemo dozvoliti da nas ovdje uništavaju”, rekao je jedan od mještana Vladimir Stanimirović.

Mitrović je pozvao nadležne da što prije saniraju pomenute lokacije, jer štetno utiču na zdravlje stanovništva, umjesto što planiraju da još više zagade životnu sredinu na tom području.

Podaci o radioaktivnim materijama skrivani

Na Maljevcu je deponovano desetak miliona tona pepela i šljake koji nastaju kao nus produkti tokom rada Termoelektrane. Otpad se odlaže u obliku vodene emulzije ili rastvora. Sistem za transport emulzije je projektovan za odnos pepeo-voda 1:10, ali trenutno radi sa odnosom 1:6.

Pepeo je deponovan u udolini koja je pregrađena zemljanom branom, koja je nekoliko puta dograđivana i trenutno je dosegla visinu od oko 80 do 100 metara. Riječni tok na dnu doline je kanalisan kroz standardni betonski cjevovod koji curi, što dovodi do zagađenja rijeke.

Ispitivanja životne sredine godine 2006. ukazala su da vodu iz pepelišta i mulja, kao i ocjednu vodu sa odlagališta karakteriše visoka vrijednost pH, visok sadržaj sulfata, nitrata, arsena, aluminijuma i žive, što sve ukazuje da odlagalište utiče na kvalitet životne sredine u ovoj oblasti Uočene su određene nestabilnosti brane i njena sigurnost je diskutabilna. Ispitivanja životne sredine godine 2006. ukazala su da vodu iz pepelišta i mulja, kao i ocjednu vodu sa odlagališta karakteriše visoka vrijednost pH, visok sadržaj sulfata, nitrata, arsena, aluminijuma i žive, što sve ukazuje da odlagalište utiče na kvalitet životne sredine u ovoj oblasti.

Podaci iz tog istraživanja nijesu pokazali opasnost po zdravlje stnovništva i životnu sredinu od strane radionuklida u odloženom materijalu. Mitrović, međutim, tvrdi da je Institut za matematiku i fiziku Univerziteta u Podgorici, 1988. godine, utvrdio da sa ugljem u TE “Pljevlja” sagori 3,1 tona uranijuma i 3.500 kilograma radioaktivnog torijuma. Ovi podaci su dugo skrivani od javnosti, a objavila ih je NVO “Breznica”, nakon 13 godina skrivanja.

Međutim, frapantni podaci iz pomenutog nalaza nijesu zabrinuli nadležne, pa niko ni do danas nije pozvan na odgovornost, niti se nešto, u vezi sa tim, značajno promijenilo. Jalovište Gradac zauzima površinu od skoro deset hektara i procjenjuje se da se na toj lokaciji nalazi oko četiri miliona tona jalovine, koja se sastoji od sitnih fragmenata sa određenim sadržajem teških metala, a dodatno je kontaminiran flotacijskim agensima.

izvor,  vijesti.me  autor: Goran Malidžan