Protesti dijela opozicije koji traju od 27 septembra pred državnim parlamentom osim povećanja rejtinga pojedinih stranaka koje i dalje istrajavaju na zahtjevima o formiranju prelazne Vlade do zakazivanja novih parlamentarnih izbora u skladu sa evropskim standardima neće donijeti neke značajnije promjene posebno za građane sjevera Crne Gore bez obzira na to ko će dobiti novi mandat za upravljanje državom.
Dakle, bez obzira što se strategijom regionalnog razvoja Crne Gore od 2014 do 2020 godine, potencira usmjeravanje sredstava ka podsticanju ravnomjernog socio- ekonomskog razvoja svih jedinica lokalne samouprave i regiona, zasnovan na konkurentosti, inovativnosti i zapošljavanju radi povećanja ukupne razvijenosti ekonomije, uz postepeno smanjivanje regionalnih razlika.
Međutim iskustva iz ranijih strategija regionalnog razvoja koja su ostala samo mrtvo slovo na papiru ne daju nikakvu nadu za skorije poboljšanja života na sjeveru države što se jasno manifestuje sve masovnijim migracijama sa sjevera države posebno prema središnom regionu kao i iseljavanje van granica države.
Pljevlja su tipičan primjer odnosa vlasti prema gradu na sjeveru države u poslednjih 25 godina i pokazatelj koliko država ekonomski crpi resurse jednog grada, a da istovremeno od njega stvori socio- ekonomsku i ekološku crnu rupu. Šta onda mogu očekivati ostali gradovi na sjeveru koji nemaju takve prirodne resurse.
Sama po sebi dovoljno govori izjava premijera povodom teške ekološke situacije u Pljevljima data pred kraj prošle godine da se za 25. godina ne može sve uraditi što je zapušteno predhodnih vjekova.
A šta je u decenijama unazad urađeno u Pljevljima jasno pokazuju zatvorene fabrike, enorman rast nezaposlenosti, katastrofalno stanje komunalne infrastrukture, porast mortaliteta i ubrzano iseljavanje mladih ljudi uz katastrofalnu ekološku i zdravstvenu situaciju u gradu.
Koliko se stvarno želi pomoći gradu koji zna biti i više mjeseci bez vode za piće i sa vazduhom koji je izuzetno opasan za zdravlje ljudi pokazuje nezainteresovanost republičke vlasti da usmjeri sredstva za izgradnju gradskog vodovoda, a stalno se prolongira i pitanje izgradnje toplotnog izvora koji bi omogućio toplifikaciju grada i na taj način makar ublažio neodrživo ekološko stanje u ovoj sredini.
Uz takav odnos aktuelne vlasti mnogi opozicioni poslanici su u republičkom parlamentu svojim pasivnim odnosom kad se razmatrala teška ekološka i zdravstvena situacija u Pljevljima jasno pokazali kojiko su zainteresovani za sjever države.
Uz to je sasvim jasno da se prebacivanjem problema na rukovodstva lokalnih uprava neće stanje ni malo popraviti zbog njihove evidentne prezaduženosti tako da je jedino rješenje za sjever države da konačno republička vlast ozbiljno pristupi rješavanju sve lošije situacije i konačnom sprovođenju programa ravnomjernog regionalnog razvoja države.
Kemal Kemo Pajević
