Požari
Nesreća je nešto nepredvivo kao i katastrofe. U ovom konkretnom slučaju govorim o požarima. Ovakve pojave možemo pretpostaviti da će se desiti ali intezitet i posledice nikako. Postoji nekoliko stotina vrsta šumskog drveća, pojedinačno najviše ima bukve, smrče, boravi, jele i ostali lišćari. Ima i veći broj autothonih vrsta drveća. Opština Pljevlja posjeduje:
– visokih šuma: 28.158,30 ha
– niskih šuma: 26.651,70 ha
– šumsko zemljište: 25.481,40 ha
Kad saberemo ove površine dobija se nešto preko 80.291,40ha što kao drvna masa može da se procjeni na 30 000 000 m3.
Ove šume su definisane na sledećim lokacijama:
-Tarski omar – Glibaći; Boišta-Kosanica; Mosur-Kosanica; Kanjon- drače-Bobovo; Strmećica-Mataruge; Bujiška breza-Vrulja; Veliko poborovo-Vrulja; Mijakovići-Odzak; Vilići-Odzak; Kozlinovača-Kosanica; Kovač-Boljanići; Nange – Šula, Čemerno;
posebno su ugrožene šume crnog bora na poručju gazdinske jedinice Tara, Kosanica (Bojište, Kozlinovača, Crni vrh, Uljač, Borova glava) kao i crnoborične šume na gazinskoj jedinici Vezišnica (Veliko Borje), gazdinskoj jedinici Maočnice (Tuležine). U okolini grada je nakon oslobojenja zasađeno i podignuto 350ha kulture crnog bora po krševitim i golim terenima.
Sve ove i druge kulture mjestimično su gusto srasle sa dosta prizemnih grana, što sve predstavlja povoljnu mogućnost za pojavu i širenje šumskih požara.
Otvorenost šuma je dosta dobra, tj. postojeći javni i šumski putevi omogućavaju relativno brz pristup do svake od 11 gazdinskih jedinica izuzev gazdinske jedinice ,,Voloder“. Sve šume Pljevaljsko-Žabljačkog područja su ugrožene požarima (pretežno četinarski) jer u ljetnim mjesecima nema čestih i većih padavina (relativna vlažnost vazduha je mala), a količina i vrsta gorivog materijala upravo je takva da je opasnost od požara permanentna. Ugroženost šume od požara naročito je velika u vrjeme sušnih perioda kada je gorivi materijal svuda prisutan.
U savremenim uslovima prema nekim naučnim saznanjima, čitavoj planeti Zemlji prijeti proces globalnog zagrijavanja pri čemu se faktori izazivanja šumskih požara uveliko povećavaju.
Opštine Pljevlja i Žabljak spadaju u područje povećanog požarnog rizika.
Požar kao posleicu ima nekontrolisano širenje vatre u prostoru ( u konkretnom slucaju u otvorenom prostoru) pri čemu nanosi veliku materijalnnu štetu, a po neka uzima i ljudske živote.
Pod šumskim požarom podrazumjevamo nekontrolisano, stihijsko kretanje vatre po šumskoj površini. Razlikuju se po vrstama, načinu postanka i štetama. Najčešći uzorci požara su čovjek (u 95% slučajeva), udar groma a kao što sam pomenuo u zadnje vrjeme se uzima i faktor globalnog zagrijavanja.
NAČIN NASTAJANJA ŠUMSKOG POŽARA
Da bi šumski požar nastao potrebno je da se u šumi istovremeno nađu 3 osnovna elementa: gorivi materijal, kiseonik i upaljiva iskra.
U svakoj šumi stalno je prisutan gorivi materijal u vecim ili manjim količinama. Njega sačinjava lišće šumskog drveća i žbuna, deblo i grane kao prizemna vegetacija sastavljena od jednogoišnjih i višegodišnjih trava različitih vrsta niskih žbunova i šumska stelja (opalo lišće i grančice, odumrla trava).
U šumi raste različito drveće pa otuda postoje znatne razlike u sastavu gorivog materijala i njegovoj osjetljivosti na gorenje.
Vatra u šumi može nastati samo u prisustvu kiseonika a on se stalno nalazi u šumi. U nekim slučajevima postoje razlike u njegovoj koncetraciji. Više ga ima u rastresitom, a manje u zbijenom gorivnom materijalu kakva je šumska stelja ili debeli komadi drveta. U prvom slučaju veće prisustvo kiseonika olakšava pojavu plamena i razgaranje vatre, dok u će u drugom gorenje teći teže i sporije kroz tkz. inicijalni proces tinjanja.
Za razliku o gorivog materijala i kiseonika zapaljiva iskra se nalazi u šumi. da bi dospjela u šumu i izazvala požar, ona mora biti proizvedena od nekog činioca sa strane.
VRSTE ŠUMSKIH POŽARA
Gorivi materijal u šumi može se nalaziti pod zemljom-treset, ulje, naslage mahovine i dr, na površini zemlje, šumska stelja koja leži i niska prizemna vegetacija, kao i nad zemljom na visini na desetine metara-visoko drveće.
Prema mjestu gdje se u šumi nalazi gorivi materijal koji može biti zahvaćen požarom, razlikuju se pozemni, prizemni i visoki šumski pozari, ili požar krošnji.
Dok su podzemni i prizemni pozari jasno ograničeni mjestom gdje se nalazi gorivi materijal, dotle kod visokog požara, pored krošnji, vatra zahvata i materijal na površini zemlje. Može se reći da uz požar krošnji, obično ide i prizemni požar, koji često prethodi požaru krošnji.
Postoji više klasifikacija vrsta požara, ali je podjela na podzemni, prizemeni i požar krošnji najprostiji, najjednostavniji i sasvim dovoljan za sva objašnjenja u slučaju šumskih požara.
Podzemni požari u šumama kod nas su izuzetno rijetki. Kod njih vatra obično tinja ispod površine zemlje kada gori duboko u gustim naslagama mahovine, treseta, razloženog lišća, panjeva i žila kao i dr otpadaka.
Podzemni požar se dosta teško otkriva, nekad prođe i do mjesec dana, pogotovu ako se javi u šumama koje su dosta udaljene od naselja.
Od okupnog broja šumskih požara koji se godisnje javljaju u našoj zemlji, prizemni požari se nalaze na prvom mjestu.
Ovakav požar zahvata gorivi materijal, kao što je: suva trava, izbojci i žbunje, stelja i otpaci od drveta. U ovom gorivnom materijalu najčešće se nalazi obilje malih lako zapaljivih čestica koje podpomažu gorenje.
Vatra se pri ovakvim požarima može bržo širiti kroz rastresiti gotivi materijal kao što je trava ili žbunje, naročito kada je trjerana vjetrom, ili če polako tinjati kroz naslage gorivog materijala često zaklonjenog od vjetra.
Ako se na površini zemlje nalazi dovoljno kompaktnog gorivog materijala, prizemni požar može postati vrlo jak i preći u krošnje drveća gdje će se razviti visoki požar.
Ako se na zemljištu nalazi dosta panjeva ili debljih otpadaka drveta, gorivog materijala nastalog vjetrolomima i snjegoizvalinama, biće dosta teško takav požar suzbiti.
Visoki požari nastaju kada vatra dospije u krošnje visokog drveća i zapali visoka stabla. Vatra u krošnjama se brzo širi podpomognuta četinarskog drveća i dostiže brzinu od 10 km/h. U krošnjama se stvaraju veliki plameni jezici i jaki vrtložni stubovi, proizvodeći vatrene kovitlace sa obiljem zapaljivih iskri i ugaraka.
Požari krošnji najčešće se javljaju u periodima velikih suša i jakih vjetrova i dosta ih je teško obuzdati.
S obzirom na izuzetan značaj šuma koji se ogleda u:
-Ekonomsko stanovište (dobija se oko 25000 proizvoda od drveta)
-Biljke su najveći proizvođak kiseonika, a šume u tom procesu imaju najveću i najznačajniju ulogu (pluća Zemlje)
-Procesom fotosinteze apsorbuje ugljen dioksid
-Najveći kopneni rezervoari vode
-Energija dobijena od drveta je ekološki najčistija
-Ima izuzetno veliki uticaj na marko i mikro klimu
-Sprečava eroziju zemljišta itd
S obzirom na sve pomenuto neophodno je dobro planirati, ulagati veća materijalna sredstva i obučavati ljude kako bi smo preventivno djelovali na sprečavanje ili ublažavanje dejstva vatrene stihije. Ukoliko to ne budemo činili i ne sprječimo da dodje do većih šumskih požara doći će do nesagledivih gubitaka u svakom pogledu.
OBRAZAC ZA MOGUĆNOST POZARA
NAČELNIK PJ PLJEVLJA
Muamer H. Hadžalić
