Čajniče je smješteno u kotlini između Čivči Brda, Cicelja i Brda kod Čajniča.
Jedno od brda oko Čajniča jeste Čivči Brdo visine 1324 m obavijeno crgoričnom i bjelogoričnom šumom, ravnog platoa, dužine hiljadu metara. Sa desne strane blagom padinom, može se doći sa automobilom, a sa lijeve strane, iza velike stijene zvana Veliki gudelj, kamenitim putem pješke.
Prema legendi, koja se prenosi s koljena na koljeno od davnina, sa tog brda skočio je Markov konj Šarac, i preletio na drugi dio grada, na selo Ždrijelo.
Na tom brdu se nalazi kamena ploča, na kojoj su utisnuti otisci kopita od konja Kraljevića Marka, kao i stopalo od junaka.
„Meni je moj djed o ovoj legendi pričao isto kao što su to radili predhodni preci. Kada sam dovoljno odrastao, otišao sam lično da se uvjerim u legendarnu priču moga djeda. Nisam se razočarao, jer stvarno tamo postoje otisci. Donja potkoljenica zajedno sa kopitom, utisnuta je u kamen kao i stopa Marka Kraljevića. Ono što je zanimljivo čak su i crvene mrlje krvi od junaka i njegovog konja, koje se nalaze na stijeni. Gledajući taj prizor u meni su se probudila sjećanja na davna vremena koja u nama nikada ne umiru i simbolizuju vječitu borbu Srpskog naroda za slobodu“ – rekao je Nebojša Krnojelac.
Na platou Čivči brda nalaze se dvije lokve jajolikog oblika oko četiri metra širine i oko 50 centimetara dubine, u koje voda ne dotiče niti iz njih ističe, a uvijek je čista. Po predanju izuzetno su ljekovite. Jedna za kožne bolesti a druga za vid i za žene koje nemaju poroda. Do lokvi se može doći iz više pravaca pješke, a terenskim vozilom se može doći iz pravca Vučijih jama.
U podnožju Čivči Brda nalaze se bijele vode iz kojih, kada se podigne magla ostalo je vjerovanje da je to znak da će padati kiša u Čajniču. Isto tako u samom podnožju nalazi se stijena koja liči na nadgrobni spomenik, kod koje su dolazile starije žene za vrijeme velikih suša, zalivale je vodom i dozivale utopljenika da im pošalje kišu.
Svoju ljubav stanovnici okolnih sela prema Čivči Brdu između dva rata iskazali su tako što su noseći kamenje u dužini od sto metara ispisali „Živio kralj“ i ofarbali krečom parolu.
