Ko čuva pljevaljske rijeke?

U opštini Pljevlja je vrlo alarmantno stanje po pitanju biodiverziteta rijeke Ćehotine i njenih pritoka. Razloga za to ima mnogo, a svakako jedni od njih su i loše gazdovanje vodama od strane lokalne SRK „Lipljen“, koja ili nema dovoljno snage i kapaciteta, ili je nezaintersovana za rješavanje prvenstveno ekološke problematike Ćehotine i njenih pritoka. Pljevaljske zagađivače (Rudnik uglja, Termoelektrana, Rudnik olova i cinka „Šuplja stijena“) niko ne sankcioniše niti tjera da zadovolje ekološke standarde po pitanju ispuštanja otpadnih industrijskih voda. NVO „Da zaživi selo“ je više puta reagovalo i prijavljivalo ekološke akcidente od strane zagađivača, ali ekološke i vodoprivredne inspekcije kasno dođu i ne zatiču činjenično stanje, pa samim tim i ne kažnjavaju krivično, već samo prekršajno. Isto tako, na seoskom području većina domaćinstava nelegalno ispušta otpadne komunalne vode direktno u vodotokove. Ni ovakve slučajeve niko ne sankcioniše niti ih opominje. I krivolov je na pljevaljskim vodama zastupljen (izlovljavanje riba u toku mrijesta, lov živim mamcima, pa čak i dinamitom i mrežama). Sva ta situacija je prouzrokovana lošim gazdovanjem vodama, kao i zbog nepostojanja društvene odgovornosti privrednika i pojedinaca. Takođe, mali ili skoro nikakav broj ribočuvara, koji nijesu ni obučeni za tu djelatnost, ne mogu da pariraju svim tim nabrojanim negativnostima.

Ako riba smrdi s glave, tako se i ova problematika stvara od vrha nadležnih institucija. Uprava za inspekcijske poslove treba da bude rigoroznija prema zagađivačima, SRK da bolje i odgovornije gazduju vodama, a Ministarstvo poljoiprivrede i ruralnog razvoja treba da napravi Strategiju koja će se baviti opstankom voda u CG, biodiverzitetom voda, turističkom valorizacijom rijeka i ekologijom istih. Na ovaj način bi Ministarstvo pokazalo volju da očuva rijeke u Crnoj Gori. Zakon o vodama postoji, ali nema ko da ga sprovodi u djelo. Ovako… svako radi onako kako umije i kako hoće, na svoj način, i zbog toga je stanje na vodama vrlo alarmantno, iako je Crna Gora i ekološka i Bogom dana za ribolovački raj na Zemlji.

Autor, Vaso Knežević, dipl. ing. arhitekture