Dogodilo se u Pljevljima …
11.02. 1937. Rođen u Pljevljima SADIK M. KATANA, jedan od legendi pljevaljskog fudbala., U mnogočlanoj Moćevskoj porodici , otac Mehmed majka Ševala, braća Rizah, Šućro i Zićro, sestre: Nefa , Sadija, Fahra, Fatma i Zilha, Sadik je nalazio vremena za igru na livadama kraj Breznice, na čijem će stadionu provesti u dresu Breznika i Rudara blizu dvadeset godina.
Osnovno školu i gimnaziju završio u rodnom gradu, a poljoprivredni fakultet u Sarajevu, ali je u vremenu studija dolazio i igrao za svoj Rudar. Radeći knjigu FUDBAL U PLJEVLJIMA, Sadik mi je napisao dosta toga vezano za svoju fudbalsku biografiju i ono što je karakterisalo vreme igranja fudbala u Pljevljima tih godina. Trebalo je to da bude moj tekst interviju za Sport, sa jednim po mom mišljenju, najboljih igrača tima kraj Breznice. Uz izvinjenje za ovoliko zakašnjenje ( Dosta od ovoga dao sam ipak na vreme u pomenutoj knjizi) evo u znak sećanja na meni dragi zavičajni fudbalski lik par rečenica od onoga što mi je poč. Sadik odgovorio tj napisao na postavljena pitanja:
– Prvu utakmicu odigrao sam 1954. godine za podmladak „Breznika“ u Nikšiću protiv Sutjeske, a poslednju 1970 u Pljevljima. Mislim da sam odigrao preko 400 utakmica i postigao isto toliko golova. U prvenstvu 1966/67 bio sam najbolji strelac crnogorske lige. Sa 25 golova. , a ne 22 kako su mi upisali. Za Rudar sam igrao u generaciji koju su zvali „intelektualci“ jer su svi završili više i visoke škole: Budo Jauković, Krsto Andesilić, Tomo Knežević Žuća, i njegov brat dr Jugoslav Jugo, Safet Čakar, Mustafa Pijalović, Osmo Mušović, Đokica Simić, Miomir Mile Vojinović, Krsto Soković, Mikica Ivanišević, Zoran Čović….
– Najdraže utakmice su mi pobjede u važnoj utakmici protiv „Jedinstva u B. Polju u 12. kolu crnogorske lige 1966. i to sa 2 : 0 Postali prvi put prvaci Crne Gore. Dao sam oba gola. Takođe, draga mi je i pobjeda u kupu protiv tada prvoligaša Budućnosti iz Podgorice 2 . 1 , gde sam opet bio strelac oba gola. Igrao sam za amatersku reprezentaciju Crne Gore. Igrao sam i u studenskoj ekipi Pljevalja koja je na turniru u B. Polju i Ivangradu osvojila prvo mjesto. Radovale su me sve pobjede koje su naš tim i grad činili većim…Za vreme studija u Sarajevu igrao sam jednu sezonu 1958/59 za FK Pretis iz Vogošća. I tu sam bio najbolji strelac u Zoni BiH sa 30 postignutih golova….
Za one koji nisu imali prilike da gledaju igru Sadika Katane, rekao bih da je bio nešto između Slobodana Santrača ( najboljeg strelca SFRJ) i Darka Pančeva centarfora Vardara i evropskog i svetskog prvaka Crvene zvezde. Ali, nekad bilo, a Katana je zaslužio da ga bar spominjemo. Nema tog fudbalskog znalca sa pljevaljske čaršije koji Sadika Katanu nebi stavio u idealni tim onih koji su igrali za Rudar od njegovog postanka do dana današnjeg.
Sadik Katan je uspešno radio u Poljoprivredno – trgovinskom kombinatu „Pljevlja“ kao tehnički direktor i kao njegov generalni direktor. Odlikovan je Ordenom rada sa zlatnim vjencem 1979. godine ukazom predsednika Josipa Broza, za naročite zasluge i postignute uspjehe u radu od značaja za napredak zemlje, kao i Zlatnom plaketom Udruženja inženjera i tehničara Jugoslavije.1986. godine za uspješan rad u privredi. Katana je dobio i priznanja od SOFK e Crne Gore za uspješan i dugogodišnji rad na unapređenju i razvoju fizičke kulture 1945 – 1975. Spomen plaketu FSCG 1975, Odlikovan je i Zlatnom plaketom SO Pljevlja povodom 60. godina fudbala u Pljevljima.

Tim Rudara iz sezone 1962/63 S leva: Z.Čović, B. Durutlić, O. Mušović, S. Čakar, J. Damjanović, Sadik Katana, I. Ševčenko, K. Soković, A. Hadžalić, T. Knežević i R. Dragaš – Bjeličko.

SADIK KATANA (1937 – 2010) u dresu Rudara

Rudarev „trio“ pred finalnu utakmicu na turniru u Foči 1956. gde su osvojili prvo mesto , Moćevčani Krsto Soković i Sadik Katana i desno krilo Đorđe Đokica M. Simić.

Najstariji sportski list na Balkanu JSL Sport, oprostio se na svojim stranicama od Sadika Katane 31.8. 2010.
U pisanju teksta korišćen tekst koji je Sadik Katana napisao autoru , novinska i lična dokumentacija V. Bojovića.
autor, Vojkan T Bojović





6 коментара
Sadiku slava a Vojkanu hvala
Postovani, u pisanju teksta sjecanja na Sadika Katanu, propustio sam da zabelezim dosta toga sto mi je Sadik napisao. Nesto namerno, a nesto nehatom. Jednu stranicu sam poslao portalu. Dopunio bih samo , Sadikov pisanje da mu je fudbalski uzor u Pljevljima bio igrac Jakica Vojo Kapetanovic. Znam da mi obadvojica ne bi zamerila, ali mozda i ovo jednom bude nekome vazno. Vojkan Bruno
Vojkane,sve pohvale!
Bravo Bruno, bas si probudio lijepa sjecanja na vreme kada je Katana bio nas Kantona, a utakmice na Citluku vaznije i bolje od ovih sada. Dobar je i tekst i fotografije, Ja sam uzivao u Krstovim driblinzima, Sadikovim golovima, Jugovim i Zoranovim odbranama, jedan je bio kao Beara a drugi nas Jasin…Daj jos tih slicica vremena davnog i boljeg.
Boris i Duda
Postovani gospodine Bojovic,
U ime porodice Sadika Katane zelim da Vam se zahvalim na tekstu koji ste mu posvetili.
Lejla Katana – cerka Sadika Katane
Postovana Lejla, pa to je samo deo onoga sto je Sadik zasluzio, a bogami i zaduzio zavicaj. Meni je bio igracki uzor, a i van terena osvajao je svojim dostojanstvom, mirnocom, ponositosti… Zelim tebi i tvojima svako dobro i srecu. Vojkan Bruno Bojovic