Otac ubijenog Luke Popovića, Duško Popović, tvrdi da je ubica njegovog sina Jovica Zindović pod direktnom zaštitom Veselina Veljevića i aktuelnog potpredsjednika Vlade i ministra pravde Duška Markovića. Popović u izjavi za „Dan” kaže da Zindović nije imao nikakvog ličnog razloga da ubije njegovog sina, te da je to učinio kako bi izbjegao izručenje Sloveniji. Smatrao je da će sve biti predstavljeno kao ubistvo iz nehata i na taj način bi se na neko vrijeme sklonio kako bi izbjegao izručenje drugoj državi koja ga potražuje zbog više ubistava. U tome mu svesrdno, kako tvrdi, pomažu Veljović i Marković.
– Nakon izvršenog ubistva sve je učinjeno da se istraga i sudski postupak, kao i opšta osuda društva sabotiraju i da ubica prođe sa najblažom mogućom kaznom. On navodi da su po srijedi rođačke veze između Veljovića i Markovića sa ubicom Zindovićem.
– Mjesec i po dana prije ubistva moga sina u Crnu Goru je stigla crvena Interpolova potjernica za ubistva koja je Zindović počinio u Sloveniji. Da bi ga sačuvali od izručenja, planirano je da on počini neko nedjelo u Crnoj Gori. Kako Zindović nikada nije volio moga sina, odlučio je, uz podršku svojih mentora i zaštitnika, da ubije upravo njega – kaže Popović i demantuje sve tvrdnje Zindovića, svjedoka i Zindovićeve odbrane da su njih dvojica nekada bili drugovi.
On kaže da je Zindović prema njegovom sinu uvijek osjećao animozitet, jer ljudi instiktivno zaziru od onih koji ih sa svojim sposobnostima, izgledom, talentom i duhovnošću prevazilaze. Popović ističe da je njegov sin Luka bio izuzetan i da je svoju izuzetnost platio krvlju. Njegov sin je, kako tvrdi, prevaren da ode u hotelsku sobu u kojoj se nalazio Zindović i u kojoj je ubistvo izvršeno.
Prema njegovom riječima, na video-snimku iz restorana jasno se vidi da je on sjedio za stolom i da ga je pozvao njegov najbolji drug Sead Kriještorac.
– Da je Zindović od samog početka imao zaštitu mojkovačkog klana, čiji su glavni članovi Veljović, koji je brat od tetke Zindovića, i Duško Marković, koji je u rođačkim vezama sa njima, govori podatak da je nakon ubistva počinjenog u Žabljaku obezbijeđena policijska pratnja do Mojkovca za Zindovićevu porodicu. To isto je učinjeno u Podgorici za njegove roditelje, a da za sve to vrijeme porodica žrtve nije ni znala za zločin. To govori koliko je Zindović bio privilegovan od strane ljudi iz vrha policije i Ministarstva pravde. Ubica je pokušao na sve načine da zatre sve gnusne radnje koje bi mogle da razobliče najkrvavije elemente ovoga nezapamćenog zločina. Od momenta kada je počinjeno ubistvo, u 21 čas i 45 minuta, pa do momenta prijave ubistva, u 23 časa i 15 minuta, imao je asistenta koji mu je pomogao putem telefona da fingira dokaze.
Zindović je prao ruke da bi skinuo barutne čestice, prao je krvavu glavu žrtvi, namještao položaj žrtve, presvukao krvavi kombinezon, sve goste izbacio iz hotela prije dolaska istražnih organa, da ne bi gosti slučajno progovorili nešto, saopštili šta su čuli i šta su vidjeli, kaže Popović.
On sumnja da je Veselin Veljević davao instrukcije preko telefona i asistirao mu, što je moguće provjeriti vještačenjem telefonskog listinga, tvrdi Popović.
On priča da je nakon ubistva u medijima lansirana teza da se radi o ubistvu iz nehata, da se radi o obračunu klanova, što, prema njegovim riječima, uopšte nije tačno.
– Ubistvo iz nehata se nije desilo, jer su u pitanju bila dva metka. Meci su čak bili dum-dum, koji su zabranjeni međunarodnim konvencijama, što potvrđuje izjava vještaka balističke struke da se radilo o mecima iste strukture, ali o dva različita proizvođača. Nije bio ni obračun mafijaških klanova, jer moj sin nije bio dio mafije. Da je bio u pitanju mafijaški obračun, zar ga ne bi ubili pod velom mraka, kao što su mnoge likvidirali, da se ne saznaju ni nalogodavac ni ubica. Međutim, Zindoviću je bilo potrebno da se ubistvo desi javno, da se javno organizuju istraga i suđenje, kako bi njegovo izručenje Sloveniji bilo odloženo. S druge strane, ko je mogao zaustaviti Zindovićevo izručenje dok se sve to ne desi, osim njegovi rođaci Veselin Veljović i Duško Marković – kaže Popović.
Regularnost, a samim tim i smisao suđenja koje je počelo 13. maja, kako je rekao, narušena je od starta pod uticajem mojkovačkog klana nametnuvši optužnicu neiskusnom tužiocu Ljubinki Madžgalj, kako bi se „pomoglo ubici da se što više zataška ovaj dosad neviđeni, za ljudsku maštu nepojmljivi zločin, a ubica predstavi kao neko kome se to slučajno desilo i da se time zatru njegova prošlost i njegova profesija”.
– Sve one greške koje je Ljubinka Madžgalj napravila na mjestu zločina, a i u postupku samoga suđenja, kompromituju, napadaju i urušavaju njenu nezakonitu optužnicu, koja i dalje stoji zamrznuta. Zašto Madžgaljeva nije sazvala vijeće suda da odlučuje o ubistvu na svirep i podmukao način, jer se na osnovu brojnih materijalnih dokaza, koji o tome svjedoče, u potpunosti o tome radi na osnovu člana 144 KZ Crne Gore. Ona to ne smije, jer je ušla i prihvatila najprljaviju igru sa mojkovačkim klanom, iz koje ne smije da izađe jer bi time priznala svoje katastrofalne greške, a time i svoju odgovornost i pristrasnost – kaže Popović.
U prilog ovim tvrdnjama, kako navodi, ide i činjenica da Madžgaljeva nije uzela spisak gostiju hotela u vrijeme ubistva, tako da je svim saučesnicima u zločinu, to jest svjedocima, dala vremena da usklade izjave, a prilikom saslušanja navodila ih je da pričaju tako kako bi sve išlo u prilog ocjeni da se radi o ubistvu iz nehata.
– Ako nije bila u stanju da se uhvati u koštac trebalo je da slučaj prepusti hrabrim i odvažnim tužiocima, a ne da učestvuje u opstrukciji – kazao je Popović i istakao da je slučaj specifičan i da je potrebno posvetiti više pažnje nego što mu se pridaje.B.Je.
Tužilac odbio proširenje istrage
– Zahtijevao sam da se istragom obuhvate sadašnji svjedoci Mirsad i Sead Kriještorac, Dejan Čabarkapa i Radenko Lalko Petrović, jer osnovano sumnjam da su saučesnici. Njihovo učešće se ne može ničim osporiti, što dokazuju snimci sa video-kamera u hotelu. Tužilac Madžgalj je to odbila, tražeći da se dokazi dostave u vidu pisanog podneska. Slično je traženo i Brajušku Brajuškoviću, kada je od njega zahtijevano da donese pisanu naredbu da mu je Veselin Veljović naređivao da premlaćuje ljude po Crnoj Gori – kaže Popović i dodaje da traži da se pomenuta lica obavezno podvrgnu poligrafu.
Grlio djecu ubice
– Na pregledanom video-snimku iz hotela se vidi kako naš sin, koji je naručio pice za djecu ubice i Radenka Petrovića, otvara kutije sa hranom i djecu miluje po glavi. Pola sata prije ubistva nosi u naručju sina ubice i ljubi ga. Šta to znači? Slika govori više od hiljadu riječi. Svaki komentar na moralni profil našeg sina je suvišan – ispričao nam je Popović pričajući o svom ubijenom sinu Luki.
Selektivno prikazivanje Zindovićeve prošlosti
– Da se Zindović štiti od pomenutih lica govori i činjenica da su izvodi iz kaznene evidencije ubice prihvaćeni od strane Višeg suda samo selektivno, kao i mjere tajnog nadzora, odnosno da sve to utiče da se puna slika o njegovoj krvavoj prošlosti ne prikaže u potpunosti. Ministar pravde Duško Marković, oglašavajući se skoro preko medija, reče da se u današnjim crnogorskim sudnicama sudi bez optužnice, a unaprijed stvara ambijent u kome nijesu odlučujuće činjenice nego očekivanja. Kome ide u prilog ova izjava, ako je Nikola Spasojević petnaest minuta nakon likvidacije našeg sina zvao advokata i zamolio ga da mu brani druga Zindovića za ubistvo? Na pitanje advokata je li taj živ, on je odgovorio da nije, ali da se radi o običnom nehatu. Zar nije ovo dokaz da se unaprijed stvarala atmosfera i ambijent o ubistvu iz nehata – kazao je Popović.
Marković: Ne poznajem Zindovića
Ministar pravde Duško Marković kazao je da ne poznaje Jovicu Zindovića i da sa njim nije u rodbinskim vezama.
-Ne štitim to lice, on je uhapšen, nalazi se u zatvoru i sudi mu se u postupku za predmetno ubistvo. Ne znam tog čovjeka, nikada ga u životu nijesam vidio i nikakve rodbinske odnose nemam ni sa kakvim Zindovićima, pa samim tim ni sa njim, rekao je Marković.
On je kao spekulacije odbacio navode da nije odobrio izručenje Zindovića Sloveniji.
-U to vrijeme nijesam bio ministar pravde, tako da je to još jedan dokaz da nemam nikakve veze sa pomenutim licem, a pomenute optužbe na moj račun su obične insinuacije, navodi Marković. Veselin Veljović nije odgovarao na naše pozive.
izvor, „DAN“
Zbog osjetljivosti teme komentari nijesu dozvoljeni.
