Briga komšiluka iz ulice Miloša Ružičića o psu Šegi, kome su zadnje noge paralizovane.
Azra Strujić i njene komšije sa Jalije više od godinu brinu o psu Šegi, kome su zadnje noge paralizovane. Azra je prošle zime, na putu za Sarajevo, pronašla malo kuče i od tada se od njega ne razdvaja.
Na prvi pogled Šega je kao i svi psi avlijaneri, ali ono što ga izdvaja od ostalih dvorišnih pasa je oduševljenje kada vidi da su ljudi prijateljski raspoloženi prema njemu. Tek kasnije se primjeti da Šega ne može da se osloni na zadnje noge. Azra Strujić koja se skoro ne razdvaja od njega kazala nam je da je prije više od godinu na putu za Sarajevo, gdje studira, primjetila u kanalu, u snijegu malo kuče. Ona i njeni prijatelji su ga pokupili, zamotali u ćebe i nastavili put ka Sarajevu.
–Kada je odnijet u azil nama su rekli da on mora da se uspava jer je paralizovan na zadnje noge. Naravno da nismo pristali na to, vratili smo ga u Pljevlja. Komšinica Vera mu je napravila specijalne navlake za noge kako ne bi oderao krzno i kožu. Stavili smo ga ovdje u dvorište, a kada je zima ima svoju prostoriju u šupi. Svi brinu o njemu i komšinica Dušanka, komšija Vele, moj brat Kenan, moja majka…
Azra kaže da je Šega imao prijatelja, Garišu, koji je stradao zbog toga što je vjerovao ljudima.
–Prije petnaest dana neko je bacao kolačiće sa otrovom. Gariša je pojeo otrovni kolačić, misleći da neko želi da ga nahrani. Vjerovao je ljudima. Šega je danima tugovao za Garišom i još tuguje, kazala je Azra.
Dok smo odlazili pitali smo se zbog čega je ova priča neobična, valjda zbog toga što je, ne samo u Pljevljima, sve manje humanosti. Možda se varamo. Voljeli bi da je tako
7 коментара
Ne varate se, jer svi znamo koliko su Pljevljaci humani prema ljudima, a ne prema psima. Kad smo pokusali pomoci azilu, htjedose nas pokrasti samo tako, i sad je azil takav kakav je, psi su pusteni, ko zna koliko je njih uspavano. Postoji mogucnost da se psicu pomogne specijalnim kolicima za zadnje sapice… Sjetite se samo Lakija kojeg smo nasli na groblju…
Uz svo uvazavanje humanosti koji ovi ljudi pokazuju ipak se mora reci da se ovakvim postupcima ide protiv prirode. Priroda je okrutna, opstaju samo jaki i zdravi a prirodan proces selekcije je takav da bica sa ovakvim problemima, nazalost, nestanu. Tako se vrsta jaca, priroda bira najjace jedinke koje se dalje reprodukuju. Drzati ovakvog psa u zivotu je nehumano jer ne moze da uradi vecinu stvari koje zdrav pas moze tako da se jadnik samo muci…psa je tebalo uspavati.
Uocljiv je trend u zadnje vrijeme da se ljudi mnogo vise brinu o zivotinjama nego o pripadnicima svoje vrste. Ovim ljudima je mnogo humanije bilo da su pomagali nekom nemocnom licu, otisli do zracka nade, nekom starom licu pribavili ili kupili neophodne lijekove, pomogli mu nesto u kuci i sl. Znam i zbog cega je to…oko covjeka treba trud, fizicki i emotivni, dosta vremena i strpljenja pa vecina nas lako odustane i okrene se zivotinjama. Psu je dovoljno pokazati minimum paznje, prici mu, i on se raduje tako da ne zahtijeva nikakav trud a mi u sebi rastemo jer smo za nista dobili mnogo. Neko nam se obradovao, makar to bio i pas…. Covjek, sam po sebi lijen i povrsan uvijek ide linijom manjeg otpora i prihvata lakse…eto, tako vam je to.
Da se ne razumijemo pogresno i ja imam psa koji zivi u normalnim i humanim uslovima ali mi svakako nije blizi nego bilo koji covjek.
Dobro si ovo napisao „Darvine“, ti sve znas, i u sve se razumijes. Sreca nasa sto te imamo.
Je li isto tako protiv prirode ili humano uspavati covjeka invalida ? Prica ti je povrsna ! A ti ako si toliko moralno osvjesten pomozi nekom iz svojih navedenih primjera. Ove ljude pusti da budu humani,jer ko je spreman na ovakav cin vjeruj sigurno je spreman pomoci i covjeku.
Ma Šega mi je slušaj! 😀
Keno i Azra su moji veliki prijatelji! 😀 Bravo Strujići!
Svaka čast na humanom gestu,ko voli životinje voli i ljude.