U znak sjećanja na Vujoša i Slobodanku Drobnjak, brata i sestru koji su 24. juna 2025. godine tragično stradali u požaru u selu Perotin kod Pljevalja, nastala je poema „Nebo palo pa ustalo“ autora Radojice Grbe. Ovo emotivno književno djelo predstavljeno je 6. novembra pred brojnom pljevaljskom publikom, na književnoj večeri koju je organizovala JU Narodna biblioteka „Stevan Samardžić“.
Književno veče održano je u sali Skupštine opštine Pljevlja, a o djelu su, pored autora, govorili prof. dr Draško Došljak, mr Željko Rutović i Bojana Đačić.
Poema „Nebo palo pa ustalo“ nastala je iz potrebe da se od zaborava sačuvaju životi dvoje ljudi, čija je tragična sudbina duboko potresla njihovu porodicu i zajednicu.
Polazeći od događaja koji se odigrao 24. juna 2025. godine, Radojica Grba kroz svoje stihove oživljava djetinjstvo Vujoša i Slobodanke, njihov porodični dom, školovanje, životne puteve i neraskidivu povezanost brata i sestre.
Djelo na taj način prevazilazi okvir pojedinačne tragedije i postaje svjedočanstvo o porodičnoj ljubavi, požrtvovanosti, ljudskoj dobroti i vrijednostima koje ostaju i nakon smrti.
Književni spomenik bratu i sestri
Prof. dr Draško Došljak, govoreći o poemi, posebno se osvrnuo na njenu tematsku i kompozicionu strukturu, jezičko-stilske karakteristike i preplitanje dokumentarnog svjedočenja sa lirskim izrazom.
Istakao je da pojedinačna porodična tragedija u Grbinom pjesničkom kazivanju dobija univerzalno ljudsko značenje, otvarajući pitanja ljubavi, žrtve, gubitka i očuvanja sjećanja.
Mr Željko Rutović poemu je sagledao sa književnog, etičkog i kulturološkog stanovišta.
Prema njegovoj ocjeni, Radojica Grba ovim djelom podigao je svojevrstan književni spomenik Vujošu i Slobodanki Drobnjak, čuvajući od zaborava njihove živote, moralne vrijednosti i međusobnu odanost.
Rutović je govorio i o značaju književnosti kao prostoru u kojem lično i porodično sjećanje prerasta u trajnu kulturu pamćenja.
Posljednji dan ne može biti mjera čitavog života
Posebno emotivan osvrt dala je Bojana Đačić, koja je o Vujošu i Slobodanki govorila iz književnokritičke, ali i lične perspektive.
Podsjetila je na njihovu čestitost, plemenitost i čovjekoljublje, naglašavajući da se nečiji život ne može posmatrati samo kroz njegov tragičan završetak.
Upravo u tome, kako je ukazala, leži posebna vrijednost Grbine poeme – ona čitaocima vraća cjelovitu sliku dvoje ljudi, njihove karaktere, rad, porodične odnose i trag koji su ostavili u životima drugih.
Ljubav brata i sestre snažnija od tragedije
Centralnu emotivnu nit poeme predstavlja odnos Vujoša i Slobodanke, od njihovog djetinjstva do posljednjih trenutaka života.
Posebno potresan motiv predstavlja očev amanet Slobodanki da čuva brata, koji dobija tragičnu potvrdu u njenom pokušaju da ga spase iz požara.
Autor Radojica Grba tokom književne večeri čitao je djelove poeme, približavajući publici događaje, osjećanja i uspomene koji su ga podstakli da napiše ovo djelo.
Njegovo kazivanje upotpunilo je izlaganja književnih kritičara i podsjetilo na ljudsku dimenziju tragedije koja je potresla pljevaljski kraj.
Književno veče bilo je prilika da se, kroz riječ i sjećanje, još jednom oda poštovanje Vujošu i Slobodanki Drobnjak.
Poema „Nebo palo pa ustalo“ ostaje književno svjedočanstvo o dvoje ljudi, njihovoj porodičnoj ljubavi i požrtvovanosti, ali i podsjetnik da ljudska dobrota, plemenitost i ljubav prema najbližima mogu nadživjeti i najveće tragedije.
Izvor: JU Narodna biblioteka „Stevan Samardžić“ Pljevlja
