Povjerenik Unije slobodnih sindikata za opštinu Pljevlja Miladin Sekulić oglasio se saopštenjem u kojem je upozorio ne samo predstavnike državne i lokalne vlasti, već i sve građane Pljevalja, na značaj očuvanja Rudnika uglja i Termoelektrane, dvije najveće kompanije od kojih u velikoj mjeri zavisi ekonomska budućnost grada. Sekulić je ukazao i na potrebu da se sa najava i planova pravedne tranzicije pređe na konkretne projekte, uz aktivno učešće zaposlenih i građana.
U trenutku kada se sve više govori o budućnosti energetskog sektora i izradi Plana pravedne tranzicije za opštinu Pljevlja, Sekulić smatra da se odluke koje će odrediti budućnost grada ne smiju donositi bez učešća onih koji u njemu žive i rade.
On podsjeća da su zaposleni i građani u prethodnom periodu bili izostavljeni iz pojedinih važnih procesa koji su se odnosili na Pljevlja, zbog čega smatra da se takva praksa ne smije ponoviti.
„Smatramo da je naše učešće obaveza koju ne smijemo prepustiti drugima kada je u pitanju dalja egzistencija našeg grada i zaposlenih“, navodi Sekulić.
Rudnik uglja i Termoelektrana moraju nastaviti rad
U saopštenju se posebno naglašava da dalji rad Rudnika uglja i Termoelektrane Pljevlja ne smije biti doveden u pitanje.
Sekulić ističe da Termoelektrana predstavlja jedan od ključnih oslonaca energetske stabilnosti Crne Gore, dok su oba preduzeća od presudnog značaja za zaposlenost i privrednu aktivnost u Pljevljima.
Prema njegovim riječima, eventualna veća zavisnost države od uvoza električne energije mogla bi dovesti do povećanja troškova za građane i privredu.
Značaj ova dva preduzeća, kako navodi, ne ogleda se samo u broju direktno zaposlenih. Od njihovog poslovanja zavisi i veliki broj malih i srednjih preduzeća koja se bave transportom, održavanjem, industrijskom proizvodnjom i pružanjem različitih usluga.
Zbog toga Sekulić upozorava da se budućnost energetskog sektora mora posmatrati zajedno sa ekonomskom i socijalnom sigurnošću stanovništva.
Od Vlade Crne Gore očekuje da, u saradnji sa lokalnom samoupravom, sindikatima i drugim organizacijama, definiše jasnu strategiju razvoja Pljevalja kako bi se izbjegle moguće negativne posljedice energetske tranzicije.
Nova radna mjesta kroz industriju i poljoprivredu
Sekulić smatra da Pljevlja, uz očuvanje postojećeg energetskog sektora, moraju dobiti i nove proizvodne kapacitete.
Kao najvažnije razvojne projekte navodi izgradnju fabrike cementa, fabrike opekarskih proizvoda, ponovno pokretanje drvoprerađivačke industrije „Vektra Jakić“ i veća ulaganja u poljoprivrednu proizvodnju.
Ukazuje da Pljevlja raspolažu značajnim prirodnim resursima koji bi mogli biti osnova za razvoj novih industrijskih djelatnosti.
Prema podacima koje iznosi, od 14 nalazišta opekarske gline u Crnoj Gori, pet najkvalitetnijih nalazi se na području Pljevalja.
Posebno ističe odlagalište Jagnjilo, na kojem se, prema njegovim navodima, nalazi oko 72 miliona kubnih metara samljevenog laporca, koji bi mogao predstavljati sirovinu za proizvodnju cementa.
Sekulić smatra da bi korišćenje ovog materijala imalo i dodatni značaj za grad, jer bi postepeno uklanjanje odlagališta moglo doprinijeti boljem provjetravanju Pljevalja.
Naglašava da bi se nova industrijska postrojenja morala graditi uz primjenu savremenih tehnologija i poštovanje ekoloških standarda.
Bez boljih puteva i željeznice nema ozbiljnog razvoja
Jedan od preduslova za realizaciju novih investicija, prema Sekulićevom mišljenju, jeste unapređenje saobraćajne infrastrukture.
Posebno izdvaja izgradnju željezničke pruge Pljevlja–Prijepolje, kojom bi se grad povezao sa prugom Beograd–Bar.
Takođe, smatra da je neophodno povezivanje Pljevalja brzom cestom sa autoputem Bar–Boljare, kao i završetak započete rekonstrukcije puta prema Bosni i Hercegovini.
Podsjeća da za dio ovih projekata već postoje studije opravdanosti i projektna dokumentacija, zbog čega smatra da je potrebno pristupiti njihovoj realizaciji.
Poljoprivreda kao dodatna razvojna šansa
Značajan prostor za otvaranje novih radnih mjesta Sekulić vidi i u poljoprivredi.
Navodi da Pljevlja raspolažu velikim obradivim površinama koje bi trebalo bolje iskoristiti za proizvodnju hrane, posebno imajući u vidu sredstva koja Crna Gora izdvaja za uvoz prehrambenih proizvoda.
Predlaže izradu posebnog plana ulaganja u poljoprivrednu proizvodnju i brendiranje lokalnih proizvoda.
U donošenje takvih planova, kako ističe, neophodno je uključiti Uniju stočarskih proizvođača sjevera Crne Gore i Kuću poljoprivrede u Pljevljima.
Mladi moraju dobiti razlog da ostanu u Pljevljima
Sekulić upozorava da razvojni projekti neće imati puni efekat ukoliko ih ne bude pratilo otvaranje novih radnih mjesta i prilagođavanje obrazovnog sistema potrebama privrede.
Zbog toga smatra da je potrebno uvoditi nove školske programe kroz koje bi se mladi osposobljavali za zanimanja koja će biti potrebna u budućim industrijskim i drugim djelatnostima.
Otvaranjem novih proizvodnih kapaciteta, prema njegovoj ocjeni, povećala bi se zaposlenost, podstakao rad postojećih preduzeća i stvorili uslovi da mladi ostanu da žive i rade u Pljevljima.
Istovremeno bi se, kako navodi, povećali prihodi države i opštine od poreza, doprinosa i koncesija, uz smanjenje zavisnosti od uvoza.
Pljevljima se mora vratiti dio onoga što su dala Crnoj Gori
Na kraju saopštenja Sekulić podsjeća na višedecenijski doprinos Pljevalja energetskom i privrednom razvoju Crne Gore.
Smatra da je upravo zbog tog doprinosa država dužna da obezbijedi nova ulaganja i stvori uslove za dugoročnu ekonomsku sigurnost grada.
„Pljevlja su dala ogroman doprinos razvoju Crne Gore u prethodnom periodu i zbog toga se našoj sredini mora uzvratiti kroz nova ulaganja kako bi se osigurala naša budućnost“, poručio je Sekulić.
Njegovo saopštenje dolazi u vrijeme izrade Plana pravedne tranzicije, dokumenta koji bi trebalo da odredi buduće razvojne pravce Pljevalja. Poruka sindikata je da očuvanje postojećih radnih mjesta i stvaranje novih moraju biti u središtu tog procesa, a da zaposleni i građani ne smiju ostati samo posmatrači odluka koje će neposredno uticati na njihovu budućnost.
