Danas je na gradskom groblju Ravni u Pljevljima, uz prisustvo porodice, prijatelja, saboraca i sportskih poštovalaca, sahranjen Puniša Mile Živković, legendarni golman Rukometnog kluba Rudar, koji je iznenada preminuo juče, u 71. godini života.
Purnša Mile Živković bio je jedan od simbola zlatnog doba pljevaljskog rukometa. Još kao golobradi mladić imao je privilegiju da dijeli svlačionicu i teren sa velikanima kluba: Midom Stamenićem, Bidom Bojadžićem, Zoranom Čovićem, Izom Gecom, braćom Kurbegović, Ganom Fatićem… Kasnije je, rame uz rame sa svojom generacijom koju je predvodio trener Bećo Durutlić, bio dio tima koji je zajedno sa evropskim velikanom Metaloplastikom igrao najljepši rukomet u tadašnjoj Jugoslaviji.
Igrali su za dušu, za svoj grad i za svoje Pljevljake – ne zbog novca, ne zbog slave. I Mile je bio takav – neustrašiv, požrtvovan, posvećen. Na golu, zajedno sa Golubom Ćosovićem, bio je gotovo nesavladiv. Bio je onaj koji ide glavom tamo gdje mnogi ne bi smjeli ni rukom ni nogom.
U rukometnoj istoriji Pljevalja ostaće upisani i Mile i njegovi saborci: Golub, Zindović, Đorović, Mazalica, Tošić, Kondo, Aničić, Beljkaš, Joksović, Crnogorac, Vraneš… Generacije koje su stvarale nešto što prevazilazi granice sporta – duh zajedništva, požrtvovanja i ljubavi prema klubu.
Kako je zapisao pljevaljski hroničar Vojkan T. Bojović, makar jedna ulica u našem gradu treba da nosi ime „Pljevaljskih rukometaša“ – u čast svih onih koji su svojim igrama ispisivali zlatne stranice sporta i nosili ime Rudara i Pljevalja širom regiona. Da ih ne zaboravimo.
Mile Živković bio je i ostao dio te velike porodice. Igrao je za vas, za nas, za Rudar. I zato mu, u ime svih Pljevljaka, dugujemo zahvalnost, poštovanje i vječnu slavu.
Neka mu je vječna slava i hvala.
tvpljevlja.me
