Intervju sa Marijom Terzić – objavljen na zvaničnom Facebook profilu Gimnazije „Tanasije Pejatović“
• Recite nam nešto o sebi.
Ja sam Marija Terzić, nekadašnja učenica Gimnazije „Tanasije Pejatović” u Pljevljima, a danas diplomirani ekonomista sa dugogodišnjim iskustvom u bankarskom sektoru. Majka sam dva dječaka, od kojih je jedan trenutno učenik naše Gimnazije, što me čini posebno srećnom.
• Zašto ste izabrali gimnaziju nakon završetka osnovne škole?
Gimnazija u Pljevljima bila je jedini logičan izbor za sve nas koji smo svoju budućnost vezivali za nastavak školovanja poslije srednje škole.
• Kada biste željeli da preporučite nekome da upiše Gimnaziju, šta biste istakli kao njene prednosti?
Gimnazija je škola koja njeguje prave vrijednosti i pruža okruženje koje vas usmjerava na pravi put.
• Na koji način i u kojim aspektima je gimnazijsko školovanje uticalo na razvoj Vaše ličnosti?
Stekla sam samopouzdanje – možda tokom školovanja to nisam bila svjesna, ali sam kasnije, odlaskom na fakultet, shvatila koliko je obrazovanje iz gimnazije bilo dragocjeno. To su potvrdili i mnogi moji prijatelji iz iste generacije, koji su se uspješno razvijali tokom daljeg školovanja.
• Koliko Vam je znanje stečeno u gimnaziji pomoglo kasnije na fakultetu i u karijeri?
Već sam kroz prethodno pitanje djelimično odgovorila. Nakon obrazovanja prirodno su slijedili koraci ka karijeri. Danas, s ponosom mogu reći da su ljudi iz moje generacije, koji su završili našu Gimnaziju, postali istaknuti ljekari, privrednici, prosvjetni radnici, pravnici, ekonomisti i inženjeri.
• Možete li podijeliti sa nama neku anegdotu iz gimnazijskih dana?
Anegdota je bilo mnogo, druženja takođe… Skoro 30 godina je prošlo od tada, a pamćenje je sve kraće.
• Po čemu ćete pamtiti prvi, a po čemu posljednji dan svog gimnazijskog školovanja?
Prvi dan pamtim po velikoj tremi – brinula sam da li ću uspješno odgovoriti postavljenim zadacima. Posljednji dan obilježen je uzbuđenjem, ali i tugom, jer je završeno jedno predivno, bezbrižno razdoblje mladosti.
• Opišite nam u kratkim crtama neformalni život gimnazijalaca iz Vašeg vremena. Kako su izgledala druženja, izlasci i slično?
U naše vrijeme smo se družili uživo – „face to face“, kako bi se danas reklo. Nije bilo mobilnih telefona ni društvenih mreža. Okupljali smo se kod prijatelja, pričali, pjevali uz muziku. Radnim danima druženja su bila na putu od škole do kuće, a vikendom smo ponekad izlazili u disko. Gimnazijske žurke su bile posebne – cure su donosile kolače, kiflice i grickalice, a momci su bili zaduženi za piće i muziku. Bez skupih brendova i telefona – svi smo bili isti i pravi prijatelji!
• Možete li se prisjetiti kako je izgledalo matursko veče Vaše generacije?
Puno lijepe omladine kojoj su najveće brige bile toaleta i neudobne cipele. Nakon što je uzbuđenje splasnulo, mnogi su se izuli, a prava žurka je tada tek počinjala.
• Za kraj, pošaljite poruku sadašnjim i budućim gimnazijalcima.
Dragi mladi ljudi, slijedite svoje snove, budite istrajni u ostvarenju ciljeva i nikada se ne zadovoljavajte prosjekom! Težite da budete najbolji u svemu što radite i čime se bavite. Gimnazija je odlična polazna tačka za ostvarenje svih vaših planova i želja!
