Danijela Džaković već 15 godina nosi dres crnogorske reprezentacije, uzor je mlađim igračicama i veliki oslonac crnogorskog tima u borbi za plasman na Euro Volej
Primačica servisa azerbejdžanskog Mili Aviasia Akademiasia Danijela Džaković već deceniju i po nosi dres crnogorske reprezentacije.
Kao članica Rudara u našoj tadašnjoj Prvoj ligi debitovala je sa nestvarnih 11 godina. Naravno, uz specijalnu dozvolu.
Od prelaska u Jedinstvo iz Užica 2013. promijenila je 10 inostranih klubova i sedam zemalja: bila je u Turskoj, Sloveniji, Rumuniji, Italiji, Poljskoj, na Filipinima…
I sada, sa 30 godina, velika je uzdanica naše selekcije u borbi za plasman na Evropsko prvenstvo, neko na koga se ugledaju mlađe igračice. Riječju, popularna Daca je legenda odbojkaškog sporta u Crnoj Gori.
A sve je od starta moglo da krene drugim tokom. Bila je, kako kaže, “projektovana” za rukomet.
“Svi oko mene, porodica, prijatelji, direktor kluba, vidjeli su me u rukometu, još kada su vidjeli da sam ljevoruka. Rekla sam – ne, hvala”, prisjeća se Danijela Džaković.
Dakle, ipak nije moglo da krene drugačijim tokom.
“Prevagnula je ljubav prema odbojci, elegancija koju taj sport pruža. Ako možeš tehnikom da naneseš štetu protivniku, da ga nadmudriš – to i uradiš i to je ono što me privlači. Nikako bezobrazlukom ili nekim drugim stvarima, naravno uz svo poštovanje za rukomet i ostale sportove”.
Odbojka joj je, kaže, dala sve.
“Pružila mi je sve i i dalje mi pruža mnogo. Radim ono što volim, što me ispunjava, putujem, upoznajem druge ljude, jezike, kulture…”.
Uz sve to, na ljeto bi mogla da ispuni sportski san…
“To nije samo moj san, to je san i mnogih starijih djevojaka koje više nisu u reprezentaciji. Često i razgovaramo o tome. To je san generacija”, kaže Daca.
Crna Gora je blizu da prvi put obezbijedi plasman na Evropsko prvenstvo, a sve će biti poznato u avgustu.
“Dobili smo fenomenalnu šansu da napravimo istorijski uspjeh i ne bismo smjele da je ispustimo. Imamo jako povoljnu situaciju, ali i veliki potencijal u timu, posebno u mlađim djevojkama, plus fenomenalnog selektora”.
Danijela odavno poznaje Jova Cakovića.
“On je iz Prijepolja, ja iz Pljevalja – blizu smo, znamo se jako dugo vremena, čak je i želio da me dovede kada sam bila mlađa. Znam koliko je dobar trener i njegov dolazak je sjajna stvar za našu odbojku”.
Nakon što je prije dvije godine bila prva poenterka Srebrne lige, Danijela će u dogovoru sa stručnim štabom propustiti majske akcije u Zlatnoj ligi, ali će biti tu u avgustu u završnici kvalifikacija.
Do tada, pokušaće da osvoji titulu u Azerbejdžanu, gdje briljira i nosi igru Mili Aviasia Akademiasie – u prevodu, Nacionalne vazduhoplovne akademije.
“Drugi smo na tabeli i ono što nam se smiješi je plasman u finale, nadam se da ćemo imati umještnosti i sreće da osvojimo trofej”.
U Azerbejdžanu je već pola godine, a krenulo je na najgori mogući način – povredom, koja je neko vrijeme odvojila sa terena.
“Povrijedila sam se na prvoj utakmici, napukla mi je kost u stopalu. Nije to baš prijatna situacija – dovedu te da budeš liderka, plate te, a odmah dođe povreda i pauza od dva mjeseca. Zato sam, iskreno, i odigrala još tri meča pod injekcijama, kad još nisam ni znala da sam slomila kost. Ali, imaju razumijevanja, ovo je dobra, sportska sredina, nisu me požurivali da se vratim, zaigrala sam tek kada sam se potpuno oporavila i sada dobro ide. I timu, i meni lično”.
Azerbejdžan je uz Tursku zemlja u kojoj se odbojkaški najbolje osjeća.
“Od svih zemalja u kojima sam bila biram Italiju kada je u pitanju život, a Azerbejdžan i Tursku kada je u pitanju odbojka. Iako mi je i u Bakuu fenomenalno van profesinalnih stvari – prelijep grad, mali Istanbuli, ili mali Dubai kako ga svi zovu, dobri restorani, jeftino je. Navikla sam se čak i na vjetrove – ovdje baš duva”, zaključuje uz osmjeh Danijela Džaković.
izvor odbojka.me
