Mogućnost izgradnje cementare u Pljevljima: Investicija koja bi donijela značajne ekonomske efekte

Izgradnja moderne cementare u Pljevljima mogla bi pokrenuti snažan privredni ciklus i umanjiti zavisnost Crne Gore od uvoza, ocjenjuje poslanik u Skupštini Crne Gore, Nikola Rovčanin. Prema njegovim riječima, ovaj potez bi donio višestruke koristi, posebno imajući u vidu nove i planirane investicije u infrastrukturi, poput izgradnje auto-puta, brze ceste i drugih velikih građevinskih projekata.

Ističući da je uvoz cementa na godišnjem nivou oko 50 miliona eura (odnosno 400–500 hiljada tona), Rovčanin naglašava da bi domaća proizvodnja značajno uticala na smanjenje spoljnotrgovinskog deficita. Podsjeća da je ukupan uvoz Crne Gore u 2023. iznosio 3,8 milijardi eura, dok je izvoz bio svega 674 miliona eura, što ukazuje na potrebu za strateškim investicijama koje bi povećale domaću proizvodnju.

Prema relevatnim studijama, izgradnja cementare u skladu sa svim ekološkim standardima koštala bi oko 260 miliona eura, a godišnji prihod, nakon puštanja u rad, mogao bi doseći 94 miliona eura, uz godišnji profit od 40 miliona. Time bi se investicija mogla isplatiti već za šest i po godina. Pored finansijskog aspekta, značajan je i potencijal zapošljavanja – oko 200 direktnih i dodatnih 200 indirektnih radnih mjesta (u sektorima transporta, usluga, ugostiteljstva i dr.).

Rovčanin skreće pažnju na izdašna nalazišta sirovina: laporca na lokaciji Jagnjilo ima u količini od oko 93 miliona tona, što bi obezbijedilo neprekidan rad cementare narednih 60 godina. Dodatno, lebdeće čestice iz emisije Termoelektrane Pljevlja, kao i nus-proizvod ODG gips, koji će nastajati nakon ekološke rekonstrukcije termoelektrane 2025. godine (u količinama od oko 140 hiljada tona), mogu se iskoristiti u proizvodnji građevinskog materijala. Na taj način bi se smanjio otpad i povećala održivost cjelokupnog sistema.

Istovremeno, Rovčanin podsjeća da je Crna Gora nekada imala tradiciju proizvodnje cigle i crijepa, s tri ciglane koje su radile do početka devedesetih godina prošlog vijeka. Nalazišta visokokvalitetne gline u okolini Pljevalja – Maljevac, Kalušići, Maoče i Mataruge – i danas su značajan resurs.

Cjelokupan potencijal, uključujući sirovine i buduće lance proizvodnje, smješten je u prečniku od tridesetak kilometara. U kombinaciji sa ograničenim vijekom rada Termoelektrane Pljevlja (do 2041. godine), ova situacija zahtijeva hitno osmišljavanje moderne, ekološki prihvatljive i profitabilne privrede, zaključuje Rovčanin. Prema njegovim riječima, uz drvoprerađivačku industriju, dobro promišljena investicija u cementaru i prateće sektore mogla bi obezbijediti održiv privredni paket i jačanje ekonomskog suvereniteta države.