Ljubitelji crnogorske Lige mladih, studentske lige, B lige, A lige… ma gdje god se narandžasta sfera kotrlja u našoj zemlji (jer Vujan je tu negdje, u njenoj blizini) imao je, ili će kad-tad imati priliku da sa tribina, ili iz trenerske zone uz aut-liniju, čuje riječi podrške za nekog od mladih košarkaša (jer Vujan ih poznaje gotovo sve): “Ideee, kao kap!“.
Bilo da je osam ujutru, podne ili ponoć, Miljana Vujanovića ćete vjerovatno zateći u sali, kako vodi utakmice ili uči, koriguje, savjetuje talentovane igrače Juniora, B ligaša Akademika, i mnogih drugih klubova. Ili sjedi na klupi pored svojih kolega, voljan da pomogne i doprinese klupskim uspjesima. Ili da jednostavno prati dešavanja pod obručima. I to uvijek pun energije, vedar, nasmijan, pozitivan, informisan, bezrezervno posvećen košarci.
Miljan je u svijet intervjua zagazio sa par riječi o svojom kratkom igračkom iskustvu:
“Poput većine djece, inicijalno sam trenirao fudbal. Potom sam, na nagovor najboljeg druga, prešao na košarku, i to relativno kasno, sa 14 godina, u Košarkaškom klubu Pljevlja.“
Nije se popularni Vujan najbolje snalazio na parketu, gdje je u matičnom klubu prošao kroz kadetsku i juniorsku selekciju. Oduvijek ga je više privlačila druga strana aut linije. “Kao kap koja je prelila čašu“ i uvijerila ga da je vrijeme za kraj trčanja za loptom i početak trenerske karijere, stigao je predlog KK Pljevlja da preuzme kormilo kadetskog tima.
“To je bilo to. Isti sport, ali drugačija uloga, koja mi mnogo više prija, u kojoj se pronalazim. To je bila instant ljubav, “na prvi trening“, odmah sam “poludio“ za trenerskim poslom“, ne skriva emocije Miljo.
Vrhunskih trenera ima “kao kapi u moru“. Međutim, Miljan je jasan po pitanju svojih idola, ljudi i stručnjaka čiji pozitivan primjer prati:
“Tokom odrastanja najveći uticaj na mene imao je pokojni Ranko Knjeginjić. Rača je bio nevjerovatan trener i još bolji čovjek. I dan danas prepričavam njegove anegdote i primjenjujem njegove savjete. Njegov prerani odlazak je ogroman gubitak za Pljevlja i crnogorsku košarku…Od aktuelnih trenera izdvojio bih Obradovića, Trinkijerija i Jasikevičijusa. Divim se njihovom entuzijazmu i impresionira me njihovo liderstvo i taktička rješenja.“
Trenerski posao je naporan i troši čovjeka “kao KAP struju“. Međutim, Vujanova strast i snaga volje su jači od prepreka, a atmosfera koja vlada u njegovom sadašnjem klubu prija njegovoj motivaciji.
“Junior je, prije svega, jedna velika porodica, pa tek onda klub, čija je “alfa i omega“ Dejan Vukmanović okupio sjajne ljude i odlične trenere. Ovdje imamo zajedništvo koje, odgovorno tvrdim, nijedan klub nema, i smatram da je to najveći razlog uspješnog poslovanja i impresivnih rezultata. Velika je čast i prvilegija biti dio ovakvog kolektiva.“
Miljo svoju karijeru gradi polako, od temelja, “kap po kap“. Pljevlja, Podgorica, Junior, a od ove sezone i prvo samostalno iskustvo u seniorskoj košarci, na klupi B ligaša Akademika.
“Pravilo koje je u Prvoj B ligi Crne Gore nedavno stupilo na snagu, a to je da pravo nastupa imaju samo tri igrača preko 23 godine, dosta je promjenilo rostere, što je prema mom mišljenju odlično. Ono je dovelo do saradnje Juniora i Akademika, a mene privuklo da se latim tog posla. Ambicije kluba nisu velike, cilj je da se igra što ljepša i tačnija košarka, kroz koju će se kaliti mladi i talentovani igrači poput Petra Strugara (član reprezentacije u20), Andrije Ćetkovića, Blaža Popovića, te mladića velikog potencijala, 17-godišnjeg Bojana Kljajića. On će biti i nosilac igre juniorskog tima Juniora, sa kojim nam je cilj da se domognemo Super lige. Takođe ćemo nastupati i u U20 prvenstvu, tako da će svi momci sa kojima svakodnevno sarađujem imati priliku da se takmiče, napreduju i skrenu pažnju na sebe“, poentira perspektivni trener.
Na posljednje pitanje, ono klasično iz intervjua za posao i medije, “gdje sebe vidiš za 10 godina?“, Miljo odgovara krako i jasno:
“Definitivno u košarci, a vrijeme će pokazati na kom nivou.“.
Vrijeme jeste “majstorsko rešeto“ koje odvaja “žito od kukolja“. I niko ne zna gdje će odvesti Miljana Vujanovića i koja će mu sve vrata otvoriti i prilike pružiti. Gdje god to bude, nudimo vam savjet: čuvajte ga “kao kap vode na dlanu“! Takve ljude i trenere nije lako naći.
Autor, Milos Stijepović
