UGINULA SVINJA NA OBALI ĆEHOTINE NIJE NIČIJA NADLEŽNOST

Ljubitelji i zaštitari prirode ne mogu se čudom načuditi niti vjerovati šta se danas dešava na teritoriji opštine Pljevlja i našim rijekama.
Naime, danas smo od ribara zaprimili prijavu da se na samoj obali rijeke Ćehotine, u mjestu Bušnje ,nalazi leš odrasle jedinke domaće svinje.
Ribolovci u namjeri da na tom mjestu pecaju naišli su na leš životinje koji je u fazi raspadanja.
Nakon izlaska na lice mjesta obavjestili smo policiju, predstavnike komunalne policije, sanitarnu inspekciju u Pljevljima, obavještena je i veterinarska ambulanta i od svih smo dobili tvrdnje da oni nisu nadležni za uklanjanje leša životinje, već da je to nadležnost inspekcije za bezbjednost hrane.

Dežurni komunalni policajci su izašli na lice mjesta i utvrdili da se leš uginule životinje nalazi na nepristupačnom mjestu. Pripadnici Službe zaštite i spašavanja su saopštili da hoće da pristupe uklanjanju uginule životinje, ali tek posle naloga od strane veterinara koji po zahtjevu komunalne policije nije htio izaći na lice mjesta.

Zaključak je da se ništa ne može raditi po ovom pitanju bez saglasnosti i odobrenja državne inspekcije za bezbjednost hrane.

Očigledno je da će leš životinje koja se raspada, ostati tu za dane praznika ili dok njegove djelove ne raznesu lešinari i druge životinje.
Prosto je nevjerovatno dokle ide ljudska mašta, odnosno mašta neodgovornih pojedinaca koji umjesto na deponiju leševe uginulih životinja bacaju gdje stignu, a u većini slučajeva su to izvori, rijeke, potoci…
Bez obzira što je gradska deponija udaljena svega par kilometara nesavjesni pojedinci su spremni da leš uginule životinje, ili gomile otpada voze kilometrima dalje, da bi ih bacili u potok ili rjeku. Nesvjesni ili svjesni da sve ono što odbace na tom mjestu, da će im se sve to vratiti u čašu ili tanjir.

Sa druge strane, postoji jasna zakonska regulativa po kojoj odgovornost da ovakva ili slična (ne)djela snose počinioci, ali se ista ne primjenjuje ili se od nje nadležni namjerno ili nenamjerno distanciraju.

Zar se organizator ovog gnusnog i nezakonitog čina ne zapita, koliku on zapravo štetu sa ovakvim postupkom nanosi i sebi i zajednici ili se to njega ne tiče?

Mnoge zemlje u okruženju organizuju i preduzimaju skupe i komplikovane akcije da očiste i uklone deponije raznog otpada, sprečavajući nastanak novih, dok se kod nas „poremećeni umovi“ prosto utrkuju, ko će veću štetu po životnu sredinu napraviti.

Umjesto da svi težimo i nastojimo da uspostavimo ravnotežu odavno narušene životne sredine, mi imamo ljude koji se ponašaju na potpuno neshvatljiv i neprihvatljiv način, čineći ogromnu štetu svima nama – nekažnjeno.

Mi zaštitari i istinski ekološki aktivisti, koji ne pripadamo novokomponovanim „pri pejd“ ekolozima još jednom tražimo, da se pod hitno zaustavi ovakvo divljanje i devastiranje prirode na ovaj ili sličan način na ovom prostoru, gdje je inače priroda značajno narušena i devastirana.

Uostalom, branićemo našu prirodu svim zakonskim sredstvima, jer ovaj slučaj pokazuje bestijalno ponašanje onih koji bi trebali po prirodi stvari da najviše štite životnu sredinu u kojoj i sami žive.
Mreža Nevladinih organizacija Sjevera