Vijeće sudija Vrhovnog suda Katarine Đurđić, Ranka Vukića, Tatjane Ljujić, Snežane Vukčević i Radojke Nikolić odbilo je kao neosnovanu reviziju Elektroprivrede FC Snabdijevanje Pljevlja i potvrdilo obavezu ove kompanije da pljevaljskoj Čistoći plati 50.000 eura.
Takve su bile odluke i nižestepenih sudova od novembra 2018. do juna 2019. godine.
Riječ je komunalnim uslugama čišćenja i deponovanja otpada TE Pljevlja za koje je Čistoća ispostavila sedam faktura u kojima je kao osnovicu za obračun naknade uzela površinu zatvorenog prostora od 38.430 kvadata i otvorenog od 230.955 kvadrata.
Ovaj obračun je, kako se navodi u sudskim spisima, urađen na osnovu odluke iz 2008. godine, pa je mjesečni iznos bio nešto preko sedam hiljada eura. Iz EPCG su tvrdili da su ove površine znatno manje, odnosno 5.921 kvadrat zatvorenog i 70.203 kvadrata otvorenog prostora koji se čisti.
Vještak geodetske struke Dragan Koruga je u prvostepenom postupku utvrdio da ukupna površina otvorenog i zatvorenog prostora koja se nalazi u fabričkom krugu TE Pljevlja i u funkciji je obavljanja proizvodnog procesa iznosi 257.920 kvadrata, što je 11.465 kvadrata manje nego što je Čistoća predvidjela, odnosno 181.796 kvadrata više od proračuna EPCG. Od toga se 232.962 odnosi na otvoreni, a 24.958 na zatvoreni prostor.
U presudama se navodi da je Ustavni sud odluku o cijenama komunalnih usluga iz 2008. godine ukinuo u maju 2021. godine, zbog čega se te cijene nijesu mogle primijeniti u ovoj situaciji. Zato je sud ocijenio da se naknada mogla obračunati prema odluci od godinu ranije, od 25 centi po kvadratu bez razlike između otvorenog i zatvorenog prostora.
– Kada se navedena cijena pomnoži za površinom prostora utvrđenom provedenim vještačenjem, dobija se visina mjesečne naknade od 64.480 eura bez PDV, odnosno sa PDV po stopi od 7 odsto 68.993,60 eura mjesečno, što bi za utuženi period od sedam mjeseci iznosilo ukupno 482.955,20 eura – stoji u odluci suda.
Privredni sud je, kako se navodi, krećući se u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva obavezao EPCG da plati 49.669,34 eura sa kamatom, sa čim su se saglasile više instance. Ipak, imajući u vidu da je prvostepena presuda donijeta šest mjeseci nakon što je Ustavni sud oglasio neustavnom i ukinuo odluku o cijenama, Čistoća je imala zakonska prava da traži preinačenje tužbenog zahtjeva za gotovo desetostruko veći nivo, što, očigledno nije iskoristila. Sudije Vrhovnog suda su ispravnim ocijenile stav nižestepenih sudova i odbacile revizijske navode EPCG.
– Traženi i dosuđeni iznos je znatno manji kako od iznosa naknade utvrđenog od strane prvostepenog suda na osnovu površina prostora utvrđenih provedenim vještačenjem 482.955,20 eura, tako i od iznosa koji se dobija množenjem površina koje je tuženi učinio nespornim u dopisu upućenom tužiocu 5.921 kvadrat zatvorenog i 76.124 kvadrata otvorenog prostora, sa cijenom usluge predviđenom odlukom iz 2007. godine od 0,25 eura po kvadratu 142.542,19 eura, što revizijske navode kojima se osporava visina dosuđenog potraživanja čini u cjelosti neosnovanim – stav je sudija Vrhovnog suda.
U odluci su ukazali da je ukidanjem odluke o komunalnim naknadama iz 2008. godine, odluka iz 2007. godine vraćena na pravnu snagu za pravne odnose nastale u tom periodu.
Izvor, pobjeda.me
