Katanac na vratima, dugovanja prema radnicima, vlasniku prostora, državi… ostali su iza ukrajinskog biznismena Oleksandera Petrošenka, čija je firma za proizvodnju peleta i briketa od uglja trebalo da donese nova radna mjesta i pruži “značajan doprinos oživljavanju privrednih aktivnosti u Opštini Pljevlja”, kako je najavljivano prošle godine.
U fabrici, kako tvrde bivši radnici, nema proizvodnje već dva-tri mjeseca, nema ni vlasnika ni šefa, niti se javljaju na telefon, niti odgovaraju na poruke.
“Firmu obilaze jedino bivši radnici u nadi da će zateći Petrošenka, ne bi li dobili zarađeni novac. Sumnjamo i da su mašine još uvijek unutra”, kaže jedan od bivših radnika sa kojim smo razgovarali.
Petrošenko nije ostao dužan samo radnicima, već i firmi Kastelo Montenegro, u čijem prostoru se fabrika nalazila.
“U ovom momentu vam ne mogu dati preciznu informaciju o iznosu dugovanja. Radi se o dugu od blizu 30 hiljada eura, s tim što imamo oko 10.000 eura da kompenzujemo a dodatno je vlasnik firme tražio umanjenje mjesečnog iznosa zakupa za mjesece tokom kojih nisu radili. Taj zahtjev će razmotriti Odbor direktora. Imamo obećanja da će do kraja mjeseca izmiriti dugovanja”, kazala je za Pljevaljske novine Anka Krsmanović, izvršna direktorica firme Kastelo Montenegro.
Zvaničnog sajta firme “Energy Industrial Holding” Pljevlja – nema na Internetu, ali su pojedine informacije o firmi dostupne na stranici Međunarodne bonitetne kuće Company Wall Business. Telefonski pozivi ka broju koji je naveden kao kontakt, nisu dali rezultate, te do zaključenja broja nismo uspjeli da stupimo u kontakt sa vlasnikom. Iz Rudnika uglja nisu odgovorili na naš upite, niti je poznato da li je Petrošenko, koga su promovisali u ozbiljnog investitora, ostao dužan i ovoj kompaniji.
Podsjećamo, 13. decembra 2021. godine iz Rudnika uglja saopšteno je da su izvršni direktor kompanije Milan Lekić i ukrajinski biznismen Oleksander Petrošenko potpisali ugovor kojim je predviđeno da Rudnik, prema važećim cijenama predviđenim za široku industrijsku potrošnju, narednih pet godina isporučuje novoosnovanoj firmi “Energy Industrial Holding”, čije je vlasnik Petrošenko, do 150.000 tona uglja godišnje.
“To je oko deset odsto isporuke Termoelektrani Pljevlja na godišnjem nivou. Riječ je o investiciji vrijednoj oko milion eura. Investiciji koja podrazumijeva nova radna mjesta za naše sugrađane. Investiciji za koju sam se lično borio, jer sam u potpunosti svjestan šta za našu opštinu predstavljaju nova radna mjesta i novi industrijski pogoni”, saopštio je tada Lekić.
Iz Rudnika su tom prilikom dodali i da Petrošenko već duži niz godina živi i radi u Crnoj Gori.
“Riječ je o našem kolegi, rudarskom inženjeru, čovjeku koji uspješno posluje u Češkoj, Engleskoj i koji je slične industrijske pogone imao u Ukrajini. On je izrazio interesovanje da izvrši transfer tehnologije iz Ukrajine i da napravi konkurentan proizvod – pelet i briket. To je potpuno nov proizvod na našim prostorima koji se dobija od smješe uglja i specijalnih materijala, proizvod koji je ekološki prihvatljiv i koji će biti konkurentan, a zahvaljujući čemu je Rudnik uglja dobio veoma značajnog kupca”, saopštio je tada Lekić.
Krajem oktobra naredne godine, iz Petrošenkove firme za Pljevaljske novine kazali su da je instalirana savremena linija za proizvodnju peleta, odnosno stvaranje novog proizvoda na tržištu, koji će sa logom „Made in Pljevlja“, umnogome unaprediti i promovisati industrijsku ponudu Opštine Pljevlja.
Dodali su i da je zaposleno 16 radnika, te da se do kraja 2022. godine očekuje uposlenje još 20 radnika.
“Za nedjelju dana kreće proizvodnja peleta i briketa sa kapacitetom na nivou 10 tona na sat, dok se pun kapacitet od 30 tona na sat očekuje do kraja godine, kada će se instaliranje fabrike privesti kraju”, naveli su iz “Energy Industrial Holdinga” u odgovorima dostavljenim Pljevaljskim novinama preko PR Službe Rudnika uglja.
“Od starta je ličilo na prevaru”
Jedan od bivših radnika, čije je ime poznato Redakciji, kaže da je sve od starta ličilo na prevaru ali da su se nadali da će se situacija popraviti sa početkom proizvodnje. Radnici su, kako tvrdi, radili po 12-13 sati dnevno, u nehumanim uslovima, gušeći se od prašine, da bi na kraju ostali i bez posla i bez zarađenog novca. Naš sagovornik kaže da je, za razliku od pojedinih kolega, uspio nekako da izvuče zarađene plate, međutim, kako dodaje, za brojne prekovremene sate ni centa nije dobio.
“U početku je bilo šest-sedam radnika, a onda su kompletirane dvije smjene sa oko 12-13 radnika. Od starta je sve ličilo na prevaru ali smo se nadali da će krenuti na bolje sa početkom proizvodnje i prodaje. Tokom priprema za početak proizvodnje radili smo po 12-13 sati, od jutra do mraka, bukvalno bi kući samo prespavali. Radili smo u nehumanim uslovima, gušili se od prašine. Vjerujem da bismo se svi razboljeli da smo dolje ostali koji mjesec duže. Mašine su ličile na improvozovane sprave, vjerujemo da je od svih mašina samo jedna bila nova. Plate su i tih prvih mjeseci kasnile, zbog čega smo štrajkovali, nakon čega su nam uplatili po 500 eura i obećali da će biti bolje kad počne prodaja. Ni centa nismo dobili za prekovremene sate, a većini nisu uplaćeni ni porezi i doprinosi”, priča bivši zaposleni.
Proizvodnja je počela, međutim, prodaje nije bilo, tvrdi naš sagovornik, a samim tim situacija je za radnike postajala još gora.
“Sve što smo proizvodili skladištili smo u firmi, to nigdje nije išlo. Tjerali su nas da upakovane palete po nekoliko puta otpakujemo i pelet rastresemo po podu, jer je navodno lošeg kvaliteta, pa da bi se osušio. Kako plate nismo dobijali, započeli smo štrajk, a vlasnik nam je rekao da ćemo platue dobijati od 15. do 20. u mjesecu. Pokušali su da unesu neslogu među radnike, međutim, to im nije uspjelo. Došao je i sledeći mjesec, plate nisu dali kao što su obećali, radnicima su isticali ugovori a nove nismo dobijali. Tako smo ostali i bez posla i bez zarađenog novca”, kaže naš sagovornik.
“Uz mnogo muke uspio sam nekako da iščupam zarađene plate. Petrošenko mi je novac uplatio sa privatnog računa. Redovno se čujem sa momcima sa kojima sam radio i znam da nekima još uvijek nije isplatio zarade. Ne javlja se na telefon, niti odgovara na poruke”, kaže bivši zaposleni.
Kratkoročne obaveze firme blizu 180.000 eura?
Na stranici Company Wall business navodi se da je na dan 29. maj firma Oleksandera Petrošenka u blokadi 49 dana i to zbog poreskog duga od 3.404 eura. U izvještaju o poslovanju u 2022. godinu navodi se da su ukupni prihodi firme iznosili 113.970 eura, a rashodi 108.554, što znači da su godinu završili sa dobiti od 5.382 eura.
Takođe, navodi se da firma ima kratkoročne obaveze od 179.284 eura, od čega se 115.165 eura odnosi na obaveze prema dobavljačima.
Naveli su da su prosječno u svakom mjesecu imali pet zaposlenih, te da je prosječna bruto zarada iznosila 928 eura.
Firma je, prema podacima sa ove platforme, osnovana 1.12.2021. godine, u stopostotnom je vlasništvu Oleksandera Petrošenka, koji je i izvršni direktor dok se kao ovlašćeni zastupnik navodi Tatjana Petrošenko.
D. Peruničić
Text objavljen u Pljevaljskim novinama
