Pljevljanka pozvala sve djevojke koje vole adrenalin i ekstremne sportove da se bave automobilizmom, i da odbace predrasude kako je to sport kojim treba da se bave samo muškarci.
Iako nije jedina žena u Crnoj Gori koja vozi brdske trke, Pljevljanaka Ena Plakalo prisustvom privlači pažnju svih ljubitelja automobilizma, posebno takmičara sa kojima se nadmeće jureći vješto automobilom uskim i krivudavim putevima.
Prva je djevojka iz Crne Gore koja se takmičila za Evropski šampionat, i ističe da joj je bila čast što se našla među najboljim vozačima.
”Osjećala sam se jako uzbuđeno, sa velikom dozom treme”, priča za “Vijesti” atraktivna dvadesetogodišnjakinja, kojoj bi i modna pista pristajala kao i automobilska.
Prošle godine nastupala je u dvije klase – do 1.000 i 1.150 kubika klase N, vozeći popularnog “juga”, specijalno preuređenog za trke. Kaže da je u tom “jugu” nastupala dvije godine i u njemu osvojila titulu vicešampiona Crne Gore 2021.
Ove godine nastupiće u klasi do hiljadu kubika, u novom “jugu”, koji je nedavno nabavio njen matični klub “AP sport”.
Vrijednost jednog takvog automobila, ističe Ena, kreće se od šest do deset hiljada eura.
”Osjećala sam se jako uzbuđeno, sa velikom dozom treme”, priča za “Vijesti” atraktivna dvadesetogodišnjakinja, kojoj bi i modna pista pristajala kao i automobilska.
Prošle godine nastupala je u dvije klase – do 1.000 i 1.150 kubika klase N, vozeći popularnog “juga”, specijalno preuređenog za trke. Kaže da je u tom “jugu” nastupala dvije godine i u njemu osvojila titulu vicešampiona Crne Gore 2021.
Ove godine nastupiće u klasi do hiljadu kubika, u novom “jugu”, koji je nedavno nabavio njen matični klub “AP sport”.
Vrijednost jednog takvog automobila, ističe Ena, kreće se od šest do deset hiljada eura.
”Za ‘juga’ sam se odlučila jer sam realativno mlad vozač. U ovom sportu je osim hrabrosti potrebno i iskustvo. Sljedeće godine prelazim u znatno višu kategoriju, a samim tim se mora i mijenjati auto”, rekla je ona.
Prošle godine, zbog problema sa vozilom, nije uspjela da ostvari očekivan rezultat u konačnom plasmanu, iako je osvajala druga i treća mjesta na nekim od trka. Posljednja je bila u Dubrovniku, gdje je osvojila treće mjesto.
Ena ističe da želi da pokaže kako su i žene jednako dobri vozači kao i muškarci.
”Kod nas postoje predrasude da su muškarci bolji vozači od žena, što nije tačno. Želim da svojim primjerom pokažem da nisu u pravu svi oni koji tako misle”.
Prošle godine, osim nje, automobilizmom u Crnoj Gori bavila se još jedna djevojka.
”Pretprošle godine bila sam jedina žena vozač. Od ove godine biće nas četiri, jer će nam se pridružiti još dvije djevojke koje vole automobilizam”, rekla je Ena koja je prošle godine proglašena za najboljeg sportistu Pljevalja.
Pozvala je sve djevojke koje vole adrenalin i ekstremne sportove da se bave automobilizmom, i da odbace predrasude kako je to sport kojim treba da se bave samo muškarci.
”Nema mnogo djevojaka koje se bave auto-sportom, ja bih rekla da nas je premalo. Da bi se neko bavio ovim sportom, treba da ima određenu dozu adrenalina”.
Ena je i uspješna studentkinja druge godine Fakulteta za bezbjednosti u Podgorici.
Priča da je ljubav prema automobilizmu naslijedila je od svog oca Mirhada-Mikija, vlasnika auto-moto sportskog kluba “AP sport”, kao i brata koji se dugo bavio tim sportom.
Sa njima je često kao dijete odlazila na džip-relije, i prisustvovala trkama.
”Prvi put mi se želja za bavljenje automobilizmom javila kada sam se vozila sa bratom koji je vozio trke. Bilo mi je sedamnaest godina. Ja sam ga posmatrala, a on mi je do detalja objašnjavao sve tajne vezane za ovaj sport. Odmah mi se probudila ljubav prema automobilizmu, koja još uvijek traje i mislim da će još dugo, dugo trajati”.
Doza treme i adrenalina, priča ona, najjači su pred sami start trke, a kad sjedne u vozilo taj osjećaj prestaje.
”Treba zanemariti publiku i biti fokusiran na vožnju. Na tih tri do četiri minuta vožnje koliko traje trka”.
Automobilizam, ističe ona, nije jeftin sport, jer zahtijeva velika i stalna ulaganja.
”Ovaj sport je izrazito skup i zahtijeva stalna ulaganja u vozilo i opremu. Samo kombinezon koji koristimo košta od 150 do 200 eura. Da ne pričamo o automobilu i ostalim troškovima”.
Za dobar rezultat, osim vještine i hrabrosti vozača, potreban je dobar i pouzdan automobil.
”Pehovi uvijek postoje. Nekad je to pucanje gume, nekad je to mjenjač, sajla gasa. Meni se desilo tokom jedne od trka u Kotoru da sam bila pred ciljem i da mi je pukla sajla od gasa. To se desilo u trenutku kada sam bila sigurna da imam bolje vrijeme nego u prvom krugu. Međutim, desilo se što se desilo, a ja sam ostala bez plasmana koji bi bio dobar”.
Kaže da se u automobilizmu vodi puno računa o bezbjednosti vozača, i kroz ojačavanje karoserije automobila.
”Mi smo obezbijeđeni. Imamo opremu koja nas štiti, sve u svemu jeste opasan sport, ali ako ga voliš – nije te strah”.
Kao najzahtjevniju smatra stazu u Kotoru, a voli da vozi i stazom Dajevića han – Rudnica u Pljevljima.
”Svaki moj dolazak iz Podgorice u Pljevlja iskoristim za obilazak i vožnju stazom Dajevića han – Rudnica. Trudim se da mnogo ne uznemiravam građane, s obzirom na to da vozilo koje vozim stvara veliku buku”.
Izvor, vijesti.me
