Pravoslavna crkva i vjernici koji Božić slave po Julijanskom kalendaru obilježavaju Badnji dan i Badnje veče. Sa blBadnjakom, vjernici u kuću unose sreću, zdravlje i napredak uoči najradosnijeg hrišćanskog praznika – Božića.
Badnji dan je i poslednji dan božićnog posta, kojim se vernici pripremaju za proslavu najradosnijeg praznika rođenja Isusa Hrista, praznika cijele porodice, koja je tada na okupu.
Ujutru, prije izlaska sunca, domaćin odlazi u šumu po Badnjak, koji se tek sa prvim mrakom, sa slamom, unosi u kuću.
Na Badnje veče loži se Badnjak.
Ovo mlado drvo, obično hrastovo, simboliše Hrista i njegov ulazak u svijet. Loženje Badnjaka predstavlja toplinu Hristove ljubavi.
Badnjak vodi porijeklo od čudesne vitlejemske noći, kada su pastiri nasjekli i donijeli grane da nalože vatru pored Novorođenčeta i njegove Majke.
Po drugom tumačenju Badnjak je nagovještaj Hristovog stradanja i njegovog krsta.
Slama koja se unosi u kuću podsjećanje je na onu slamu iz jasala na koju je Presveta Bogorodica položila tek rođenog Gospoda.
Tamjan kojim se kadi kuća, kao i darovi koji se stavljaju u slamu, podjsećanje su na darove koje su doneli mudraci sa Istoka i njima darovali Novorođenog Hrista.
Ove običaje narod je naslijedio od predaka i dalje ih održava. Tako se večeras badnjak stavlja na ognjište, posipa žitom, medom i vinom, uz niz ritualnih radnji koje treba da obezbjede zdravlje i napredak cijele kuće i porodice.
U gradskim uslovima, zapali se tek poneki listić.
Unosi se i slama u koju se stavljaju posebni mali darovi, a djeca ih uveče traže po kući pijučući. Taj običaj se u narodu tradicionalno zove pijukanje. Nakon toga sledi posna večera.
Važe i posebni pozdravi: „Dobro veče, Badnjače“ i: „Dobro veče i srećno vam Badnje veče“.
Na Badnje veče se ne spava, već bdi i očekuje svečani trenutak Rođenja Hristovog. Noć uoči Božića je noć mira i iščekujuće radosti.
Po običajnom kalendaru, danas se ništa ne iznosi iz kuće.
Ko se tokom godine sa nekim zavadio, na Badnji dan treba da se pomiri, kako bi Hristov rođendan proveli u miru i ljubavi. Tako se i podsjeća da je opraštanje dar božiji i jedna od najtežih hrišćanskih vrlina.




