Do 30. avgusta 2020. godine vlastodršci su jasno označavali ko je u Crnoj Gori izdajnik a ko patriota. Imali smo sa jedne strane slobodomisleće ljude a sa druge – one koji su podržavali političku elitu oličenu u DPS-u i njegovim partnerima a koji su svoj patriotizam iskazivali kroz ogrtanje i mahanje zastavama, bahatost, umišljenost, nerijetko i mržnju prema drugačijem. Dok su Pljevlja propadala a pojedinci punili sopstvene račune, podjela na građane prvog i drugo reda omogućila je mnogima da lakše dođu do posla. Bez namjere i želje da bilo kome brojim krvna zrnca, jasno je svima da su manjine imale prednost pri zauzimanju važnih javnih funkcija i zapošljavanju uopšte, iako je u našoj opštini srpsko stanovništvo većinsko.
Nekadašnja elita, koja je osiromašila narod a bogatila svoje lidere, nije se opametila ni nakon što je izgubila vlast posle tri decenije. Nastavljena je politika podjela, govora mržnje, a kao pravu stvar predstavljaju pokušaj da priču o organozovanom kriminalu i korupciji, potisnu navodnim prijetnjama od velike Srbije i Rusije. Doduše, od kreatora privatne države ništa se drugo i nije očekivalo jer sinhronizovana igra sa koalicionim partnerima u rušenju izborne volje od poslednjih parlamentarnih izbora – samo je pokazala svu snagu netrpeljivosti prema građanima srpske nacionalnosti, koji ne mogu zaboraviti policijske ekipe na Vaskršnje jutro, zabranu ulaska u crkvu za najradosniji dan, kovid prisile… Ko zna dokle bi išlo elitističko ispiranje zdrave logike da narod nije osjetio slobodu i odbacio strah.
Danas, nakon što smo uz čaj od nane dobili zemlju koja je u potpunom pravnom haosu, na sceni imamo nove podjele, koje sliče matrici okorelih vlastodržaca. U političkim predizbornim aktivnostima postoje ljudi koji sebe smatraju odabranim Srbima dok su svi ostali koji nisu u njihovom političkom taboru – kukali Srbi drugog reda. I po dobro oprobanoj matrici, umjesto objašnjenja za mnoge stvari, opet u fokusu imamo priču o zastavama. Nevjerovatno da se vjera kao lični osjećaj našla na tasu novih političkih elita koji mjere osjećaj pripadnosti vjeri, naciji, iskazujući valjda time svoje kriterijume za određivanje bilo čijeg morala. Običan čovjek opet se sveo na izborne temelje, glasačku mašinu, po matrici jedan zaposleni četiri glasa.
Dok Evropa strahuje od predstojeće zime, nestašice energenata, pada eura u odnosu na dolar, pljevaljska energetika po ko zna koji put spašava socijalni mir i crnogorsku privredu. Otužno je što je Pljevljima uvijek falilo lokal-patriotizma, a što se dokazalo i u predizbornim kampanjama. Umjesto da se iskaže poštovanje prema čovjeku, ideji, poštuje slobodan izbor, sve je jasnije da mnogi ljude gledaju kao na dio krda a ne kao pojedinca. Nažalost, sistem u kome zaposlenje zavisi od partijske infrastrukture i mogućnosti uhljebljenja na narodnom novčaniku, u poslednje dvije godine dodatno je razorio međuljudske odnose a šlihtači kao iskusni igrači i ovog puta imali su najbolju prođu.
I brzo se zaboravilo na materijalnu sirotinju koja se nagledala nepravde, istrpjela šikaniranja, podjele po različitim aršinima. Preko te višedecenijske hrabrosti, čovjekoljublja, vjere u pobjedu istine, u pobjedu dobra nad zlom, „zajahali su“ mnogi ali umjesto zahvalnosti građani su dobili nadmenost, umišljenu višu rasu, koja ne preza od zloupotrebe čovjekovih najdubljih ličnih osjećanja kako bi zagrebala još ponegdje. Razočarani su Pljevljaci. Sa pravom. I sama sam jedna od razočaranih i upravo to razočarenje me je dovelo u političke vode. Da pomognem koliko sam u mogućnosti, da ukažem da je važan svaki čovjek i da bez sloge nema života i budućnosti. Nemamo pravo da budemo nijemi posmatrači, da svoju sudbinu prepuštamo u ruke onima koji dijele ljude, onima kojima nacionalizam služi kao paravan za bogaćenje ili jačanje partijske infrastrukture.
I zato, razgovarajmo, budimo tim za Pljevlja, bez obzira na političku pripadnost ujedinimo se u radu ka istom cilju – da Pljevlja budu opština zadovoljnih ljudi, dostojanstvenih i ujedinjenih u ekonomskom razvoju kroz privredne i turističke potencijale, sporstke rezultate, kulturne programe. Idemo ljudi da ujedinjeni razvijamo sirovinske temelje za budućmost Pljevalja. Samo u pokretu želje za pravdom i izmirenjem imaćemo dobre šanse da izbjegnemo prijetnje koje se nadvijaju nad sadašnjom Evropom a nikada prava stvar ne može biti žrtvovanje interesa građana zarad ličnih, partijskih ili globalnih elita.
Vela Mićković, predsjednica OO UCG, kandidatkinja za odbornicu Koalicije “Idemo ljudi”
