Današnje povlačenje sa dnevnog reda Skupštine opštine Pljevlja tačke o proglašenju Parka prirode Gornji tok rijeke Ćehotine govori o nama Pljevljacima kako smo ekološki neosvješćeni i neinformisani, bojažljivi prema novim i širim vidicima i da ne vidimo ništa od ove rudničke rupe u koju polako utanjamo svi. Bojimo se da nam zaštita osnovnih segmenata životne sredine ne ugrozi privredni razvoj Pljevalja, a ne bojimo se da nam ovakav razvoj postepeno uništava vodu, vazduh i zemlju. Park prirode nije stop razvoju već upravo inicira razvoj i to održiv na prirodnim i kulturno-istorijskim resursima koji su dokazani i prepoznati u gornjem toku Ćehotine. Samo neke od činjenica koje govore da ovo područje treba da bude Park prirode:
– očuvan biodiverzitet,
– voda iz akumulacije Otilovići se koristi za vodosnabdjevanje Pljevljaka (preko 50 %),
– Meandri Ćehotine koji su već prepoznati turistički reper Pljevalja i Crne Gore (uvršćen u Sva čuda Crne Gore),
– prvi ljudski tragovi na području Balkana se nalaze u kanjonu gornjeg toka Ćehotine (pećina pod Gospića vrhom, Medena pećina, Mališina pećina),
– srednjovjekovni nadgrobni spomenici u Ljutićima i Marinoj šumi,
– rijeka Ćehotina sa svojim biodiverzitetom.
Lokalna vlast je propustila istorijsku priliku po kojoj bi bili upamćeni da naprave i neku pozitivniju i ljepšu sliku Pljevalja po kojem bi Pljevlja i Pljevljaci bili prepoznati, a ne samo po zagadjenju i problemima. Postali smo preduzetnički zakržljali generacijski i sve manje održivi, zbog oslonca na neodržive resurse koji će se kad tad iscrpiti. I posle svega kad nam bude loše krivi će nam biti Podgoričani… Naši političari već decenijama obilaze Velenje u Sloveniji, bratime se sa najboljima, uče na primjerima pozitivne prakse, a pritom ništa izgleda nisu naučili. U Pljevljima je govoriti o zaštiti životne sredine isto kao i govoriti kaobojima o zaštiti indijanaca prije 100 godina. Kauboji su posle 50 godina shvatili da su pogriješili, a kad ćemo mi !!! ???
Autor, Vaso Knežević
