Istraživači koji rade na razvoju oralnih tableta kao zamjene za svakodnevne injekcije insulina, došli su do značajnog otkrića koje bi trebalo da, umnogome, poboljša kvalitet života dijabetičara.
Tim naučnika s Univerziteta Britiš Kolumbija je otkrio da insulin iz najnovije verzije njihovih oralnih tableta pacovi apsorbuju na isti način kao i ubrizgani insulin.
„Ovi uzbudljivi rezultati pokazuju da smo na pravom putu u razvoju insulinske forme koja se više neće morati da ubrizgava prije svakog obroka. To će poboljšati kvalitet života, kao i mentalno zdravlje, više od devet miliona dijabetičara tipa 1 širom svijeta,“ kaže glavni istraživač, profesor doktor Anubav Pratap.
Objašnjava da inspiracija koja stoji iza potrage za insulinom koji se ne ubrizgava dolazi od njegovog oca dijabetičara koji posljednjih 15 godina ubrizgava insulin 3-4 puta dnevno.
Prema doktoru Albertu Baldelliju, višem saradniku u laboratoriji doktora Pratapa Singa, sada vide kako gotovo 100 posto insulina iz njihovih tableta ulazi direktno u jetru. U prethodnim pokušajima razvoja oralnog insulina, većina tog hormona nakupila bi se u želucu.
„Čak i nakon dva sata primjene nijesmo pronašli insulin u želucima pacova koje smo testirali. Sve je bilo u jetri i to je idealno mjesto za insulin – to je, zapravo, ono što smo željeli viđeti“, kaže doktorand I prvi autor studije Jigong Guo.
Što se tiče primjene insulina, injekcije nijesu najugodnije za pacijente s dijabetesom. No, s nekoliko drugih oralnih alternativa insulinu koje se takođe testiraju i razvijaju, UBC tim je radio na rješavanju gđe i kako olakšati veću stopu apsorpcije.
Tako je tim doktora Pratapa Singa razvio drugačiju vrstu tablete koja nije predviđena za gutanje, već se otapa kada se stavi između desni i obraza.
Ova metoda koristi tanku membranu koja se nalazi unutar obloge unutrašnjeg obraza i dijela usana. Na taj način sav insulin isporučen je u jetru bez njegovog rasipanja ili razgradnje.
„Za ubrizgani insulin obično nam je potrebno 100 jedinica insulina po injekciji. Za tablete koje se razvijaju i koje idu u želudac možda će trebati 500 jedinica insulina jer se on uglavnom razgrađuje u digestivnom traktu, što je veliki problem koji pokušavamo da riješimo“, kaže Jigong.
Većina tableta u razvoju ima tendenciju da oslobađa insulin polako tokom dva do četiri sata, dok se ubrizgani insulin s brzim otpuštanjem može u potpunosti osloboditi za 30-120 minuta.
„Slično brzom ubrizgavanju insulina, naša tableta za oralnu upotrebu apsorbuje se nakon pola sata i može trajati oko dva do četiri sata“, kaže doktor Baldeli.
Ispitivanja na ljudima tek treba da krenu, a da bi se to dogodilo doktor Pratap Sing kaže da će im trebati više vremena, novca i saradnika. No, osim jasnih potencijalnih koristi za dijabetičare, kaže da bi tableta koju razvijaju takođe mogla biti isplativija i pristupačnija.
„Više od 300.000 Kanađana mora ubrizgavati insulin više puta dnevno“, kaže doktor Pratap Sing. „To je puno ekološkog otpada – igala i plastičnih iz špriceva koji se možda neće reciklirati, nego će završiti na otpadu. Takvih problema ne bi bilo s primjenom tableta.“
Objašnjava da se nadaju kako će smanjiti troškove insulina po dozi, jer bi njihova oralna alternativa mogla biti jeftinija i jednostavnija za proizvodnju. Prevoz tableta bio bi lakši za dijabetičare, koji trenutno moraju razmišljati kako da svoje doze održe hladnim.
Preveo i priredio: S. Đurđić
Izvor, rtcg.me
