Svi oni koji su očekivali od premijera Vlade Crne Gore, ma kako se on zvao, bilo šta drugo osim kontinuiteta politike odlaganja i zanemarivanja rješavanja problema građana Pljevalja danas su se uvjerili u ispravnost politike koju propagira Stranka pravde i pomirenja u Crnoj Gori.
Bez imalo sustezanja Premijer Vlade u startu ograniči vrijeme novinarima za pitanja o lokalnim temama da bi se na kraju ispostavilo da vremena za ‘visoku’ politiku ima na pretek. Navikli valjda visoki državnici da su pljevljacima bitnije teme oko ličnih animoziteta u Podgorici od onih sa kojima se mi ovde borimo. Mada ruku na srce, za to nam nisu krivi oni iz Podgorice već mi iz Pljevalja.
U istom duhu Premijer odgovara i po pitanju bivših radnika Vektre Jakić.
„Riješilo se pitanje prosvjetara u Budvi, rješavamo pitanje radnika Željezare u Nikšiću a pitanje radnika Vektre ostaje guruće. Rješenje nije blizu.“ odgovori premijer na pitanje lokalnog novinara o sudbini obespravljenih pljevaljskih radnika.
Logično, s obzirom da ih brojem nema kao onih u Nikšiću niti su digli šatore kao oni u Budvi.
Ono što pljevljaci moraju sami sebi utuviti u glavu jeste to da rješenje nije blizu i neće biti blizu dok vi pitomi narode u Pljevljima ne shvatite kako stvari funkcionišu.
Sa pozicije zvanične Podgorice to izgleda ovako: ‘Mi iz Podgorice dođemo i pričamo vam bajke a vi nas tretirate kao engleske lordove. Eto to vam je to. I samo da poručimo građanima Pljevalja – treba da budete relaksirani. Inače nemamo vremena za pitanja o Pljevljima ali o Katniću i mafiji možemo razgovarati satima. Eto tako. Živi mi bili moji dobri i poslušni pljevljaci. Odoh ja.’
I tako 40 godina.
A nova bolnica?
Biće i ona izgrađena ali kada dobro odgori kao problem.
Mesko Đurđević, Potpredsjednik SPP u CG i predsjednik opštinskog odbora u Pljevljima.
