Nastavak rekonstrukcije regionalnog puta Slijepač Most – Pljevlja

Obnavljanje dionice puta od Pavinog Polja do Kovrena, dužine 8,5 kilometara, koštaće 3,95 miliona eura i trajaće 12 mjeseci

Čim vremenske prilike dozvole, nastaviće se rekonstrukcija regionalnog puta međunarodnog značaja Slijepač Most – Pljevlja. Radiće se dionica od Pavinog Polja do Kovrena, preciznije, do skretanja za Bliškovo, dužine 8,5 kilometara, sigurno najlošiji dio stare saobraćajnice kroz Vranešku dolinu, prema Pljevljima – rekao je Pobjedi Miodrag Bakrač iz Direkcije za saobraćaj Crne Gore.

Rekonstrukcija ove dionice radiće se po projektu „SIM inžinjeringa“ iz Podgorice i koštaće 3,95 miliona eura. Posao je, kao glavnom izvođaču, povjeren podgoričkom preduzeću „Crnagoraput“.

– Ugovor je potpisan u decembru prošle godine, a rok za zavržetak je 12 mjeseci, od uvođenja izvođača u radove. Početak će zavisiti isključivo od vremenskih prilika. Nadam se da će  one omogućiti da se što prije počne i da će posao na toj dionici, bez obzira na ugovoreni rok,  biti završen do kraja godine – kazao je Bakrač.

Stara cesta razorena

Put od Pavinog Polja do Kovrena, prepun rupa, uz još desetak kilometara nastavka do Vrulje mnogi vozači smatraju najgorim parčetom asfalta u regionu. Izbjegavaju ga koliko je god to moguće. Često, samo zbog te dionice, ako putuju iz Bijelog Polja za Pljevlja, ili obrnuto, idu mnogo dužim putem preko Mojkovca, pa niz kanjon Tare.

Vozač „Radulović prevoza“ Branko Šarančić jedan je od rijetkih koji stalno prolaze tom „cestom rupa“. Njegov autobus već osam godina, preko Slijepač mosta jedini vozi od Mataruga do Podgorice, na zadovoljstvo mještana ne samo tog pljevaljskog kraja, već i Vrulje, Maoča i okoline. Brankov autobus je jedina njihova veza sa jugom, a rupe od Pavinog Polja do Vrulje svakodnevni test za njega i njegovo vozilo. Pričali smo malo sa njim prije neki dan u Mojkovcu, u vrijeme njegove kratke pauze. Vozio je iz Podgorice.

– Prošao sam, čini mi se, skoro sve asfaltne puteve u bivšoj Jugoslaviji i mogu reći, bez pretjerivanja, da goru cestu od ovih dvadesetak kilometara od Vrulje do Pavinog Polja još nijesam vidio. To ne spada ni u jednu kategoriju, a već se može posmatrati kao dio međunarodnog puta koji povezuje Kosovo sa Bosnom. Rupa, dubine od deset do 25 santimetara, ima toliko da ih je  nemoguće ih je zaobići. Ponekad mi se čini da, sve i kad bih htio, ne bih uspio da pronađem dovoljno prostora za još jednu poštenu, novu rupu u asfaltu – priča Branko.

Dvadeset na sat

Tih dvadesetak kilometara, kaže Branko, ne mogu se preći za manje od 50 minuta. Mora, veli on, stati ispred skoro svake rupe, prebaciti u prvu i prenijeti točkove preko, kako bi sačuvao vozilo od oštećenja, ali i putnike od previše ljuljanja.

– Čak ni tako pažljiva vožnja ne garantuje da će vozilo proći bez posljedica. Taj put, zapravo, uništava vozila, samo što se to nekad pokaže odmah, a najčešće kasnije.Vozači koji ne poznaju tu dionicu i previše hrabro krenu na rupe, često prođu sa rasječenim gumama, ponekad izgube i točak. Pored puta ima dosta tragova takvih nezgoda – rekao je Branko.

On je dodao da ga izuzetno raduje što će dio tog uništenog puta biti rekonstruisan ove godine i što će, kao već obnovljena dionica od Slijepač Mosta do Pavinog Polja, postati odlična, savremena saobraćajnica. Kazao je i da bi bilo dobro da se odmah nakon toga rekonstruiše i dionica od Kovrena do Vrulje. To će se, po riječima Bakrača, i dogoditi.

– Nastojaćemo da, nakon ove dionice, nastavimo što prije rekonstrukciju ovog puta prema Pljevljima. U ovom trenutku, ipak, ne mogu pomenuti neki okvirni datum za to. Prvo moramo uraditi projekat. U svakom slučaju, maksimalno ćemo se potruditi da u najkraćem roku u cjelini obnovimo tu saobraćajnicu, od vitalnog značaja za sjeverni dio Crne Gore – obećao je Bakrač.

Rekonstrukcija regionalnog puta od Slijepač Mosta prema Pljevljima počela je 2007. godine. Do sada su obnovljena 22 kilometra te saobraćajnice, što je koštalo oko deset miliona eura.

Krpljenje bi bilo bacanje para

I pored čestih zahtjeva i kritika vozača upućenih nadležnima zbog izbjegavanja krpljenja rupa na putu Pavino Polje –Vrulja, oni se za tu mjeru poboljšanja puta, već nekoliko godina, nijesu odlučivali.

-Razmišljali smo o krpljenju, ali su stručnjaci procijenili da je put, odnosno asfalt, u toliko lošem stanju da se time ništa ne bi postiglo. Bilo bi to samo bacanje para – objasnio je Bakrač.

Testera u gepeku

Branko Šarančić je, vjerovatno,  jedini vozač koji u gepeku svog autobusa redovno nosi motornu testeru. Iz praktičnih razloga, kaže. Mnogo češće mu je potrebna od kompleta prve pomoći.

-Dešava se, povremeno, naročito zimi, da na put padne stablo i blokira prolaz. Umjesto da čekam putare da dođu, palim motornu, iskratim ga, pomognu i putnici i zajednički, vrlo brzo, raščistimo put – objasnio nam je Branko.

On je, inače, poseban i po odnosu prema putnicima, tačnije mještanima pljevaljskih krajeva, upućenim na njegov autobus. Branko im donosi pošiljke, dokumenta iz Podgorice, sve što im treba, ili nosi sve što imaju da pošalju, ako, iz nekog razloga, ne mogu da putuju. Još se nije dogodilo da je nekog odbio.

izvor, pobjeda.me