Novosađanin Vladimir K. (23) u martu će se, kako kaže, vjenčati iz interesa, a ne iz ljubavi. Vjerenicu Meri još nije ni vidio.
Ako ćete da me pitate da li je nemoralno što ću da se ženim za novac, odgovor je – nije! Naprotiv, uradiću dobro djelo, počinje svoju priču za „Novosti“ novosađanin Vladimir K.
„Mojoj budućoj ženi Mei treba državljanstvo, meni treba auto, a majci ću da pomognem da renovira kuću“, kaže Vladimir K. (23), zaposlen na benzinskoj pumpi i student Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu.
„U obavezi sam da budem u braku sa Mei tri godine, što mi ne predstavlja nikakav problem. Ja sam u Novom Sadu, ona živi u Subotici, tamo ćemo se i vjenčati.“
Ovaj mladić će u brak stupiti sa strankinjom, u svakom smislu te riječi, jer svoju buduću suprugu uopšte ne poznaje. Zna joj ime i prezime, da živi i radi u Subotici već šest godina, i to je sve. Ne zanima ga nijedan detalj više, tvrdi on. Ne zna čak ni koliko Mei ima godina, ali je siguran da je starija od njega.
O tome da ova Kineskinja traži muža i nudi 10.000 evra onom ko se oženi njome, saznao je od prijatelja, čiji se otac na isti ovaj način prije dvije godine oženio.
„On ima 54 godine, ostao je udovac i ubrzo se za novac oženio Kineskinjom. Ostalo mu je još godinu dana braka s njom. Ne vidim šta tu ima loše. To nije ništa protivzakonito, a u zemlji kakva je naša, gdje ne možemo od plate da preživimo, bolje da ovako zaradim nego da kradem, varam“, objašnjava Vladimir K., koga u ovoj nesvakidašnjoj odluci podržavaju rođeni brat, pa čak i djevojka.
„Jedino se mama teško miri sa time da će mi prvi brak u životu biti insceniran. Ali, majka je majka, nisam ni očekivao da razumije.“
Otkad je objelodanio da će da se oženi zarad novca, ne prestaju, kaže, da ga zovu prijatelji i poznanici. Traže da i njih spoji sa kineskim djevojkama kojima treba državljanstvo. Posao je lak, para dobra. Vladimir kaže da su veliki izgledi da i svom rođenom bratu „udesi ovakav posao“.
Pomoćnik načelnika za građanska stanja pri Upravi za opšte poslove u Novom Sadu, Biljana Dragin, za „Novosti“ kaže da u sklapanju brakova iz koristi nema ničeg novog, neobičnog i nesvakidašnjeg:
„Dešava se i da se supružnici privremeno razvedu, vjenčaju se sa nekim drugim za novac ili zbog papira, a poslije to ponovo urade. Prilike u društvu su takve da ljudi posežu i za ovakvim stvarima. Pogotovo, što brak zbog koristi, odnosno zbog papira, nije nelegalan. Matičari ni nemaju modus da proverevaju da li se ljudi koji stupaju u brak zaista vole.“
Kako kaže, srpski državljani vjenčavaju se sa partnerima iz najrazličitijih krajeva svijeta: iz Australije, Njemačke, Nikaragve, Kostarike, Francuske, sa Filipina… Pa zašto bi Kinezi bili za čuđenje?
Inače, prema podacima koje su „Novosti“ dobile iz Ministarstva unutrašnjih poslova, od 2010. godine samo dvije Kineskinje su, po osnovu braka, dobile srpsko državljanstvo.
„U državljanstvo Republike Srbije primljene su dvije kineske državljanke, 2010. i 2012. godine. Zahtjev za srpsko državljanstvo mogu da podnesu oni strani državljani koji su u braku sa našim državljaninom tri godine i kojima je odobreno stalno nastanjenje u Srbiji“, rečeno je „Novosima“ u MUP-u.
