U organizaciji JU Narodna biblioteka Stevan Samardžić iz Pljevalja, u četvrtak, 8. jula 2021. godine, predstavljena je knjiga poezije Ako dojedrim crnogorskog i mediteranskog pjesnika Borisa Jovanovića Kastela čiji izdavač je pljevaljska Biblioteka.
Poetsko veče je održano u prostorijama Čitaonice a sa autorom je o njegovom opusu, s posebnim akcentom na knjigu, razgovarala Đina Bajčeta, direktorica Biblioteke, dok je stihove kazivala Andrea Gačević, uz muzičku pratnju polaznika Muzičke škole.
Poznat po svojoj sredozemnoj poetskoj srži, južnjačkoj pasiji i neprekidnim uranjanjima u unutrašnja mora beskraja, ovaj crnogorski, južnoslovenski i mediteranski pjesnik objavio je trideset knjiga poezije i eseja, njegova poezija ovjenčana je sa nekoliko međunarodnih nagrada za književnost, prevođena na dvadeset jezika i zastupljena u brojnim antologijama crnogorske, južnoslovenske, mediteranske i evropske poezije.
Boris Jovanović Kastel važi za jednog od najvećih pjesnika Mediterana. Tako za njega kažu mnogi kritičari Balkana i Evrope, poredeći ga često sa velikim pjesnikom Mediterana, Kavafisom, napisala je nedavno bosansko-francuska pjesnikinja Jasna Šamić. I u ovoj knjizi Kastel isijava jedinstveni mediteranski senzibilitet, koji vremenski i prostorno prenosi iskonsku vibraciju Sredozemlja i njome obogaćuje i preispituje naše živote i viđenja svijeta. Svaka Kastelova knjiga, pa i ova, jedan je kamičak u tom nesagledivom, bezvremenom i dubokom mozaiku civilizacija.
Besjedeći o istorijatu Mediterana kao civilizacije, njegovim solima u pjesničkom djelu, beskrajnim morima u nama, sredozemnom okeanu i njegovim moreuzima, te brisanju granice između hodočašća i krstarenja, Kastel je naglasio da je Mediteran plavi muzej naših života zato što u njegovim civilizacijskim virovima pronalazimo svoju sudbinu, ime, identitet i slobodu.
Govoreći o kontinuitetu svoje poezije kroz tri decenije njenog romorenja na crnogorskoj i evropskoj sceni, Kastel je nastavio – U ovoj poeziji čitalac traži nove živote, ona posrnuće preobražava u ples delfina a učmalost u jedrenje kroz solarne porte vremena. Međutim, nije svaka prošlost zaslužila da se zove istorijom, nije svako more za plovidbu, već samo ono koje huči poezijom, hodočašćem i kosmopolitizmom, nije svakoj riječi dato da se zove zavjetom već samo onoj dubokoj kao Sredozemlje. S obzirom da Mediteran ima bezbroj moreuza, kroz koji god da prokrstarimo, proći ćemo kroz sebe mlađe od realnog vremena. Istovremeno, Mediteran je stanje svijesti o slobodi kome sloboda nije izbor između mogućnosti, nego, prosto, plovidba ka sebi i vječnom. Svi bi mi bili slijepci da nijesmo vidjeli Mediteran, nastavio je Kastel, dodajući da sreća Mediterana nije u pronalaženju matične luke nego u vječnoj plovidbi ka horizontima slobode, beskraja i duše. Mediteran je tako superiorno zbrisao granice između putovanja i hodočašća zato što je to prstohvat soli van baruštine globalizovanog svijeta, pa je, kao takav, veći, ljepši i dugovječniji od njega, zaključio je Kastel.
