Saopštenje Stranka pravde i pomirenja u Crnoj Gori
25. i 27. maja navršava se 29 godina od najvećeg ratnog zločina u novijoj istoriji Crne Gore – deportacije dvije najveće grupe bosanskih izbjeglica koji su bježeći od rata i zločina spas pokušali naći u Crnoj Gori.
Crnogorska policija i službenici državne bezbjednosti (današnji ANB) širom Crne Gore a najviše u primorskim gradovima, mimo svih zakona i suprotno međunarodnom pravu, u Maju 1992 godine pohapsila oko 150 muškaraca, većinom Bošnjaka, manjim dijelom Srba, i prema relevantom dokazu (pismo šefa kabineta tadašnjeg premijera Mila Đukanovića) u ‘svrhu’ razmjene ratnih zarobljenika u Bosni i Hercegovini isporučila te osobe ratnom zločincu Radovanu Karadžiću tj. vojsci kojom je komandovao – VRS.
Osamdeset troje ljudi nikada se nije vratilo porodicama, već su ubijeni u improvizovanim logorima na području Republike Srpske, najviše u koncentracionom logoru KPD Foča i na obalama rijeke Drine nakon čega su pobacani u najveću masovnu grobnicu – rijeku Drinu.
Iako je Viši sud u Podgorici pravosnažno utvrdio da su bosanske izbjeglice nezakonito lišene slobode i da su uzeti kao taoci a zatim isporučene jednoj od zaraćenih strana, u Martu 2011 godine navedeni sud odbacuje kvalifikaciju ratni zločin pod plaštom da ‘crnogorski policajci nisu bili dio sukobljenih strana u ratu’.
Vlada Crne Gore je 25. decembra 2008. donijela odluku o sudskom poravnanju sa porodicama žrtava i preživjelim žrtvama deportacije 1992. godine kojima su isplaćene naknade u iznosu od 4.13 miliona eura pokušavajući zataškati ratni zločin u kojem su učestvovale najviše državne institucije kao i personalno odgovorne osobe.
Iz vrha crnogorske vlasti je još 2011. godine obećano da će spomenik žrtvama deportacije biti podignut u krugu policijske stanice u Herceg Novom, kao i da će 27. maj biti proglašen Danom sjećanja na deportovane.
To se, međutim do danas nije dogodilo.
Čekajući reformu sudstva, tužilaštva i policijskih agencija, zakon o lustraciji ali i zakon o zabrani negiranja holokausta, genocida i ratnih zločina napomenućemo da je Maja 1992., ovaj ratni zločin počinjen uz znanje i od strane tadašnjih crnogorskih vlasti na čelu sa predsjednikom Momirom Bulatovićem, premijerom Milom Đukanović i predsjednikom Skupštine CG Svetozarom Marovićem,…
Možemo da razumijemo zašto je prethodna vlast na perfidan i neljudski način pokašavala da taj strašni zločin, najveći u novijoj istoriji Crne Gore, prekrije pepelom kako bi sačuvala aktere istog ali se iskreno nadamo da će promjenom vlasti, reformom sudstva, tužilaštva i policije aktuelna državna struktura u najkraćem roku posvetiti pažnju rasvjetljavanju ovog zločina, procesuiranja neposrednih izvršilaca i nalogodavaca kao i da će biti prihvaćena inicijativa koju je prije desetak godina u svrhu manipulacije podnijela tadašnja vlast a nedavno obnovljeba od strane bošnjačkih organizacija iz dijaspore i upućena predsjedniku Skupštine gospodinu Aleksi Bečiću da se 27. Maj proglasi za dan sjećanja na deportovane izbjeglice i tako bar za korak ovo društvo približili istini o zločinima počinjenih krajem prošlog vijeka u Crnoj Gori i katarzi koje nam je prijeko potrebno kako bi civilizacijski ozdravili a samim tim naučili potomstvo da zločin nikada ne može0 biti savršen niti se može isplatiti, sakriti, relativizovati.
Stranka pravde i pomirenja u Crnoj Gori.
