IZVOR pvnovine.com
Na nagradnom literarnom konkursu Pljevaljskih novina za učenike srednjih škola na temu „Pismenost, stereotipi i život u digitalnom dobu“, pristiglo je osam radova, a nagrađena su najbolja tri.
Prvu nagradu dobila je Milica Tošić, novčani iznos u protivrijednosti 130 funti, Svetlana Kljajević dobila je dugu nagradu i 100 funti a Marica Bajić treću nagradu u iznosu od 70 funti. Sve tri nagrađene su učenice četvrtog razreda Srednje stručne škole. U prostorijama Pljevaljskih novina danas je profesorica jezika i književnosti Jelena Drobnjak uručila novčane nagrade, knjigu Milenke Čolović i diplomu.
Stručni žiri su činili profesorice jezika i književnosti Snežana Grujičić, predsjednica, Jelena Drobnjak i novinar Milan Terzić.
Milan Terzić rekao je da su učenici dostavili kvalitetne radove i da su pokazali da dobro poznaju temu a oprezno pristupaju čitanju i posmatranju medijskih sadržaja, te da je od osam pristiglih radova većina bila iz Srednje stručne škole a dva su bila iz Gimnazije.
Učenica Milica Tošić kazala je da je povod da se prijavi na konkurs i napiše rad pronašla u činjenici da se knjiga i pisana riječ sve manje cijene a naročito da se misli velikih pisaca izvlače iz konteksta u koriste u razne manipulativne svrhe i da u savremenom duštvu cilj treba da bude pismenost, kao i da slobodu govora prate riječi istine.
Literarni konkurs je raspisan u okviru projekta Pljevaljskih novina „Pismenost, stereotipi i život u digitalnom dobu“, koji je podržao Institut za medije Crne Gore, a sredstva je dalo Ministarstvo spoljnih poslova uz podršku Ambasade Velike Britanije u Podgorici.
Pismenost, stereotipi i život u digitalnom vremenu
Krenuo si u život obučen kako da tijelo nahraniš, žeđ utoliš, lice njeguješ, frizuru popraviš. Naučio si da sebe gledaš spolja, zaboravljajući da pravi život počinje iznutra. Ovaj spoljašnji uz svu njegu i vitaminske obroke, jednog dana će iščiljeti. Ostaće ti samo tvoj unutrašnji život, onaj koji tebi jedino i pripada, koji ti niko ne može oteti i koji neće nestati. Da bi taj život trajao i tebe sa vječnošću spojio, moraćeš da mu daš energiju, da ga zavoliš i pokreneš. Recept je jednostavan: „Neka ti Turgenjev bude kompletan obrok; Tolstoj kompletan obrok i desert; a Dostojevski kompletan obrok, vitamini i pšenične klice“. Ako tome dodaš snagu Njegoševu, mudrost Selimovićevu, širinu Andrićevu… pred tobom je izvor vječne radosti. Svaka ta radost, klica je života koji će te u život odvesti. Ne odbijaj da je prihvatiš, jer joj je izvor znanje. Jedino blago koje nećeš potrošiti, jedina imovina koju ti ne mogu oduzeti.
Na pšeničnim poljima znanja, danas je sve manje žitelja. Opustjela od naše nebrige, za kupce su prava omama. Daćemo u bescijenje naša polja vječne radosti da oni na njima svoj beton izliju.
Riječ, ta klica koja prapočetak svega bijaše, ne sije se više u njivama koje knjigom zovemo. Zaboravili smo da samo na toj njivi klica ljubavi uspijeva. Betonom tehnologije posuta, naša polja ne liče na plodne doline. Tamo gdje vještačko sjeme riječi korijenje svoje prostire, „Gorski vijenac“ se čereči, „Na Drini ćuprija“ parafrazira, „Derviš i smrt“ otima… i svako od njih rascjepkan, na betonu sveznanja servira. Plastične ljepotice sa rijaliti programa usnama u silikone obučenima Desankine stihove govore, al oni prestaju biti muzika. Otrgnuta od svog izvora, klica postaje sjeme zaraze. A zaraza, kao svaka zaraza, širi se poput lavine i za sve i svakog prijanja. „Neznam“ nam polja zasipa i znanje brojnih „čitaoca“ na sva vrata začas zakuca. Umjesto da se s dubinama riječi stapamo, mi buržoaski prezrivo dubinu, zastarjelom i zaostalom zovemo. Ogrnuti imidžom digitalnog vremena ismijavamo svakoga ko makar samo pomisli da riječ iz „korica mača“ izvadi. U stereotipima koji na mjestu nekadašnjih njiva nastaše uvijek se lako izgubiti. Odlučiti da budeš moderan, ni po čemu od nekog drugog drugačiji, danas je uslov opstanka.
Al ja ti šaljem izazov! Pozivam te da baš TI ustaneš! Da od klice koja još nije zamrla kompletan obrok napraviš, da polja znanjem zasadiš i vratiš se svom praizvoru. Ne dozvoli da laž, toliko puta izrečena, zauvijek ostane istina. Zamijeni frazu modernog vremena – Ja sve znam – provjerenom Sokratovom mudrošću. Kad postaneš svjestan da je jedino što znaš to da ne znaš, budi uvjeren da si pronašao ključ. Pozovi me, njime ćemo vrata zajedno otvoriti. Ona i čekaju na nas!
Prva nagrada rad Milice Tošić, učenice 4. razreda Srednje stručne škole
