Neću “izmisliti toplu vodu“ ako konstatujem da nam je za uspjeh u određenoj oblasti prije svega neophodno da volimo to što radimo. Ali, iako je ljubav baza, sama po sebi nije dovoljna.
Na primjer, ako volite košarku, ali za nju niste talentovani, nemate radne navike i niste spremni da svoje vrijeme uložite u trening, žrtvujući ekskurzije, kafe sa prijateljima i izlaske, onda imate potencijal da eventualno postanete samo dobar navijač.
Međutim, ako ste kao Matija Dragutinović – onda vam se smiješi svijetla budućnost!
Lična karta
Ime i prezime: Matija Dragutinović
Datum rođenja: 20.05.2004.
Visina: 183cm
Pozicija: Plejmejker
Klub: KK Rudar (Pljevlja)
“On je u ovom trenutku najspremniji košarkaš u Crnoj Gori“, rekao mi je Stanko Terzić, Matijin trener u pljevljaskom Rudaru, 6. maja kada su napokon, nakon gotovo dva mjeseca prinudne pauze zbog epidemije koronavirusa, ponovo dozvoljeni treninzi sportista u salama. Matiju karantin i mjere nisu spriječili da radi na sebi, naprotiv. On je to činio svakodnevno, posvećeno, uporno – onako kako jedino umije.
“Vrijeme karantina sam vrlo dobro iskoristio. Trenirao sam u svom dvorištu, u kojem imam koš i sasvim dobre uslove za trening. Tokom pauze sam se fokusirao na poboljšanje svojih košarkaških sposobnosti, driblinga i naravno šuta, ali sam radio i treninge snage i izdržljivosti, skočnosti i brzine. Cilj mi je bio da ostanem u formi i da budem spreman kad počnu ekipni treninzi“, u jednom dahu je plej koji danas puni 16 godina “načeo“ ovaj intervju.
U uvodnom dijelu govorili smo o ljubavi. Između košarke i Matije ona se nije desila na prvi pogled.
“Počeo sam da treniram sa osam godina u KK Rudar na preporuku mojih roditelja, iako tada baš i nisam bio zainteresovan. Međutim, vremenom mi je košarka promijenila život i shvatio sam da je to pravi sport za mene. U početku se nisam snalazio, ali sam bio uporan i slušao savjete trenera, pa je odjednom sve postalo mnogo lakše“, objasnio nam je mladi košarkaš i nastavio:
“U pionirskom uzrastu sam dobio poziv na pripreme reprezentacije Crne Gore u Podgorici, a kasnije i na ljetnje pripreme u Tivtu, što me podstaklo da treniram još više i jače.“
Matija kaže da je od svakog trenera sa kojim je sarađivao “upijao“ savjete i košarkaške trikove:
“Svi treneri su imali određeni uticaj na moj košarkaški razvoj. Prve košarkaške korake naučio me je trener Mijo Jašović, ali najviše sam napredovao i naučio radeći sa mojima sadašnjim trenerom Stanko Terzićem. Pored toga što mi pomaže da unaprijedim svoje košarkaške vještine, uči me i kako da razvijam svoju ličnost. Pomenuo bih i trenera Rada Petrića, koji je takođe uticao na mene.“
Matijini košarkaški idoli su, kao i većini njegovih vršnjaka, NBA igrači, ali i ponajbolji akter Evrolige.
“Košarkaši na koje se ugledam još od malena su Lebron Džejms i Kajri Irving, ali velike simpatije hajim prema košarkašu turskog Efesa, Šejnu Larkinu.“
I pored svakodnevnih višesatnih treninga, Matija ne zapostavlja školu.
“Idem u prvi razred gimnazije i odličan sam đak. Često sam preopterećen školskim obavezama, ali uvijek imam vremena za trening. Tokom školske godine, pored treninga sa klubom, često treniram i individualno. Često igram za juniorsku i seniorsku selekciju i tako stičem više iskustva.“
Epidemija je kadetsku ligu Crne Gore, u kojoj je Matija bio jedan od najboljih igrača i strijelaca, prekinula sredinom marta, a KSCG je prošle sedmice odlučio da poništi sva takmičenja, pa utakmica neće biti do oktobra. Ta odluka je rastužila mnoge mlade košarkaše, pa i Matiju, koji se, međutim, uvijek usresređuje isključivo na ono na šta može da utiče.
“Mnogo volim da igram utakmice i da treniram sa saigračima, svima nam je odvojenost od terena i jednih od drugih pala. Ove sezone smo bili drugi na tabeli u Sjevernoj regiji i prošli smo u Super ligu, u kojoj smo imali velika očekivanja. Zato mi je veoma žao što se sezona završila na ovakav način, jer smo željni utakmica. Meni ne preostaje ništa drugo nego da tokom ljeta radim na sebi. S obzirom da igram na poziciji plejmejkera, smatram da najviše treba da poradim na driblingu, kao i na brzini i skočnosti. Pokušaću da budem što spremniji za narednu sezonu.“
Na kraju, Matija nam otkriva svoje košarkaške ambicije.
“Ovaj sport sam zavolio jer me je učinio fizički i psihički spremnijim i jačim. Iz poraza uvijek naučim nešto novo, a svaka pobjeda me još više motiviše. Moj igrački, ali i životni cilj je da nastavim da igram i pobjeđujem, da pokušam da postanem profesionalni košarkaš. Volio bih da dobijem priliku da stasavam u nekom evropskom klubu sa dobrim uslovima, a san mi je, naravno, najjača liga svijeta – NBA“, poentira talentovani Pljevljak.
Izvor: fosmedia.me
