Pravoslavna Mitropolija crnogorsko-primorska, Eparhija budimljansko-nikšićka, kao i Eparhija mileševska, primaju k znanju nove, pooštrene mjere Vlade Crne Gore u borbi protiv epidemije. Kako su oni rekli, tako će i biti, s obrazloženjem da se u Crkvi ne radi o ”simboličnom konzumiranju hrane koristeći isti pribor za jelo”, već se pričešćuje Tijelom i Krvlju Gospoda i Boga i Spasa našeg Isusa Hrista za iscjeljenje od svih virusa, zdravlje i spasenje duše i tijela i zadobijanje vječnog života. Žalimo, međutim, i smatramo štetnim, što se ove odluke, makar bile i privremenog karaktera, donose jednostrano, bez konsultacije sa Crkvom – iako je ona, od pominjanja prvih vanrednih mjera, pokazala maksimalnu saradnju i susretljivost u pogledu Vladinih sankcija u borbi protiv zarazne bolesti. Smatrali smo i smatramo da se jedinstvo i povjerenje koje nam je danas najpotrebnije, ne stiču prijetnjama i demonstracijom sile, nego spremnošću da se čujemo i razumijemo. Nažalost, i ovog puta je to izostalo.
Svih proteklih dana, prepunih straha, molitve i nade među svim crnogorskim građanima, Pravoslavna Crkva nije radila ništa novo niti išta strano svom bogoslužbenom tipiku, koji je vjekovima djelatan kako u Crnoj Gori, tako i svugdje u pravoslavnom svijetu. Sve što smo mijenjali – u svojoj molitvenoj praksi, činili smo upravo prilagođavajući se uputima zdravstvenih ustanova po pitanju javnog zdravlja i novonastale situacije. Suspendovane su narodne litije, odloženi brojni obredi, kao i svi događaji, proslave, predavanja, nastave vjeronauke, hora. Velikom broju vjernika je savjetovano da ovih dana ne dolazi u hramove, nego da sveštenika čeka u svojoj kući. Naročito juče, u nedjelju 22. marta, liturgije su služene u svim crnogorskim gradovima, na osnovu detaljnih i strpljivih dogovora sa predstavnicima Vlade i Uprave policije, o vremenu i načinu njihovog obavljanja. I upravo smo, po završetku tih službi, zajedno sa službenicima policije, konstatovali da se sveštenstvo precizno pridržavalo svih ranije donijetih zdravstvenih propisa. Pored dogovora sa policijom, sveštenici su imali i usmene savjetodavne razgovore i sa ljekarima iz Instituta za javno zdravlje u pogledu što propisnijeg vladanja ljudi ispred i unutar hramova. Zahvaljujemo našim vjernicima koji su pokazali veliku odgovornost i strpljivo i poslušno ispoštovali sve preporuke nadležnih.
Kad je u pitanju odgovoran odnos prema bližnjima a u pogledu prijeteće zaraze, mi smo svjesni da ima očekivanih i prirodnih razlika između vjerujućih ljudi i onih koji u crkvenom obredu ne vide ništa suštinski važno. Prvima je liturgijsko sabranje, uz obavezno učešće krštenih ljudi u njemu – izvor snage i hrabrosti pred iskušenjima, a drugima je to tek – povećani izvor moguće zaraze!? Iako nam vjekovno iskustvo govori da su liturgijski skupovi sa pričešćem vjernika uvjek donosili novu narodnu snagu, jačali ljubav i strpljivost, a nikada nikoga nijesu zarazili (kako u jeku nekadašnje kuge, kolere, groznice, tako i u vrijeme nama savremenih virusa) – u dijelu javnosti kao i u vrhu vladajućih struktura, preovlađuje strah od onog što se nikada nije desilo. Zvuči tužno i porazno, na kakvu su formulaciju sveli Sveto pričešće – ljudi iz Vladinog kriznog štaba, i to u zemlji koja je hrišćanska vjekovima. Prvo što se stiče utisak da su taj dio obreda prvi put u životu vidjeli na sinoćnjem dnevniku, a drugo što ga nazivaju ”simbolično konzumiranje hrane koristeći isti pribor za jelo”! U najmanju ruku dobili smo jednostran pristup koji vrijeđa brojno građanstvo, ali i duhovnu tradiciju ovog podneblja. Takav pristup navlači sumnju i klevetu na ono što je najsvetije svakom pravoslavnom hrišćaninu.
Prema preciznim uputstvima i savjetima blaženopočivšeg patrijarha srpskog g. Pavla, koje je dao na osnovu učenja Svetih otaca i Crkvenog Predanja, niti je kad bilo, niti se može zbiti, da se vjerujući i kršteni čovjek zarazi preko Svetog putira i pričasne kašike. Razumjemo da je to necrkvenim ljudima strano i daleko, ali upravo zbog toga Crkva nikada nikoga nije ni primoravala ni pozivala, da mimo svoje savjesti i slobode, učestvuje u ovakvom bogosluženju. A ko je dolazio slobodno i po vjeri – na tom se mjestu ne bi zarazio, nego bi se duhovno ukrijepio.
Kao savjesni i odgovorni ljudi vjerujemo i svjedočimo da crkvena sabranja vjerujućih ljudi mogu samo doprinijeti sveopštem zdravlju i otpornosti, te da ona ni pod kakvim vidom, ni u jednom svom segmenetu nijesu mogla biti izvori ni prenosioci zaraze. Mi nastavljamo svoje molitve u hramovima sa sveštenstvom a vjerujući narod u svojim domovima.
Isto tako ostajemo otvoreni za svaki vid saradnje sa Vladinim kriznim štabom, bez obzira na sve naše razlike.
Pošto se radi o naprasnom redukovanju vjerskih potreba velikog broja građana Crne Gore, obraćamo se ovim pozivom Nacionalnom koordinacionom tijelu, Vladi i Skupštini Crne Gore kao osnivaču Javnog servisa, da posreduju prema RTCG kako bi se odvojio prostor i vrijeme njenog programa, da duhovnu i moralnu žeđ za liturgijskim sadržajem iz crnogorskih crkava i manastira, vjerujući ljudi utole prateći bogosluženja putem televizijskih ekrana. Vjerujemo da bi ove molitve, i na ovakav način prenešene, obodrile duh naroda i donekle nadomjestile njegovu potrebu za duhovnim zdravljem. U suprotnom, ostavlja se prostor za opravdanu sumnju da Vlada i ovu situaciju koristi da preko svojih odluka i sebi bliskih medija nastavi sa ponižavanjem i satanizovanjem Crkve i pravoslavnih vjernika optužujući ih do juče za rušenje države a danas za glavnog krivca za širenje virusa, prenebregavajući činjenicu da se ova zaraza u gradu Vuhanu većinski ateističke Kine i sjeveru većinski katoličke Italije svakako nije širila pričešćivanjem u pravoslavnim hramovima.
Imajući, kao i uvijek, hrišćansku odgovornost prema bližnjima, Pravoslavna Crkva se stara o duhovnoj dobrobiti i vječnom spasenju vjernih, ali ne zaboravlja ni djelatnu ljubav i ovozemaljske potrebe čovjeka u svijetu punom nevolja, patnje i bolesti. U tom smislu i ovoga puta nudimo nadležnim vlastima da, pored ponuđenog objekta za karantin, Crkva pomogne crnogorskim zdravstvenim ustanovama kupovinom dva respiratora, od kojih bi jedan pripao Bolnici ”Danilo I“ na Cetinju, a drugi bi odgovorni u zdravstvu rasporedili po svom nahođenju.
Saopštenje za javnost
23. mart 2020. godine
