Predsjednica Sabina Talović kaže da je ekonomsko jačanje žena jako bitno, što pokušavaju da ostvare preko zadruge u kojoj rade žrtve
Porodično nasilje izazvano siromaštvom u porastu je posljednjih godina u Pljevljima.
To tvrdi Sabina Talović, predsjednica NVO “Bona fide” u okviru koje radi Sklonište za žrve nasilja.
“Siromaštvo, odnosno ekonomska zavisnost, je i jedan od glavnih razloga zbog kojih se žrtve najčešće vraćaju nasilnicima.
U posljednje vrijeme primjetan je broj povećanja porodičnog nasilja zbog zbog loše finansijske situacije u mnogim porodicama. Alkoholizam nije više dominantno broj jedan glavni razlog porodičnog nasilja”, kazala je Talović “Vijestima”.
Otvoreni centar “Bona fide” osnovan je u novembru 1999. godine kao prvi na sjeveru Crne Gore. Misija organizacije je otklanjanje svih oblika nasilja i diskriminacije nad ženama i djecom kroz obrazovne programe, pomoć i podršku žrtvama nasilja, saradnju sa institucijama, promocija i zaštita ženskih prava.
Talović ističe da je najbolja preventiva nasilja izazvanog siromaštvom ekonomsko jačanje žena, što oni pokušavaju da urade preko svoje zadruge u kojoj rade žrtve nasilja. One učestvuju u izradi ćilima, tepiha, staza, kaputa, džempera, haljina i drugih odjevnih predmeta i modnih detalja.
“Podržali smo 28 članica naše zadruge da pokrenu svoj biznis. Kupili smo im desetak krava, tri stada ovaca, mašine za šivenje, plastenike, košnice, opremili smo jedan frizerski salon i ribnjak. Uveli smo robnu razmjenu između korisnica, kao jedan oblik međusobne solidarnosti. Dvadeset odsto od prihoda ove žene vraćaju zajednici, odnosno poklanjaju pojedincima i ustanovama kojima je to potrebno. Zahvaljujući ovim projektima, mnoge žene su ekonomski osnažene što je najbolja preventive nasilju”.
Talović kaže da su Pljevlja još dominantno patrijrahalna sredina zasnovana na striktnom poštovanju tradicije, gdje žene – majke imaju podređenu ulogu u odnosu na muškarce – očeve.
U prošloj godini, centar “Bona fide” registrovao je 91 slučaj porodičnog nasilja.
Talović kaže da je broj daleko veći, ali da jedan broj žrtava još iz raznih razloga ne odlučuje da prijavi supružnike ili druge članove porodice.
Iskustva pokazuju da su žrtve nasilja u porodici trpjele više od deset godina prije nego što su odlučile da ga prijave.
Talović ističe da su u 43,5 odsto slučajeva žene tražile pomoć zbog izloženosti fizičkom nasilju.
“Karakteristično za ovu vrstu nasilja je što je najčešće izazvana alkoholizmom u porodici. Ono što zabrinjava je i činjenica da ima i slučajeva nasilja koji za posljedicu imaju trajni invaliditet žrtve. Imali smo ženu od 70 godina sa slomljenim kukom koja je nastala nakon što je suprug nasilnik gurnuo niz stepenice. U tom slučaju nasilje je prijavio sin, a ne žrtva. Ima i nekoliko slučajeva gdje žene, koje su se razvele, godinama trpe nasilje bivših partnera. Najčešće su to prijetnje, ucjene, uhođenja, manipulacije sa djecom i izbjegavanje plaćanja alimentacije”, rekla je Talović.
Dvadeset odsto žena izložene su psihičkom nasilju, a nasilnici su najčešće muževi, braća, svekrve, brat, a nerijetko i poslodavci.
“Više od 36 odsto žena je kao problem navelo ekonomsko nasilje, koje je uzrok mnogim drugim vrstama nasilja. Više od 52 odsto žena navele su da su bile žrtve više nasilja zajedno”.
Istakla je da se među registrovanim slučajevima 5,9 odsto odnosi na pozive koje su uputila djeca koja trpe nasilje od roditelja, nastavnika, ili nešto odraslije djece koja su zabrinuta za sigurnost jednog od roditelja.
“Da žrtve još ne žele da se oslobode nasilja pokazuje i podatak da u skoro 11 odsto slučajeva nasilje u porodici prijavljuje najbliža rodbina, otac, majka, brat, sestra, ili prijatelji. Najčešće žrtve nasilja su žene starosti između 25 i 40 godina. Trećina žrtava su djevojke starosti od 17 do 25 godina koje su navele problem sa roditeljima, u vezi ili zbog vanbračne trudnoće, što je u posljednje vrijeme sve češće. Veliki broj žena između 45-65 godina starosti najčešće su izložene nasilju od muževa i djece, najčešće zbog ekonomskih problema. U porastu je i broj žena koje trpe nasilje od svoje djece zbog njihovog načina života, ali još nisu spremne da to prijave. Dođu, izjadaju se i odu. Smatraju da bi dodatno produbili problem u porodici ako bi prijavile svoju djecu koja ih maltretiraju”.
Više od 36 odsto žena koje su iskusile nasilje imaju 1-3 djece, a oko jedanaest procenata bilo je izloženo nasilju za vrijeme trudnoće.
Od ukupnog broja žrtava 37,7 odsto je tražilo hitnu intervenciju policije, a skoro polovina i psihološku pomoć. Skoro 70 odsto njih tražilo je materijalnu pomoć u namirnicama i odjeći, kao i posredovanje kod poslodavaca za zaposlenje.
Oko 16 odsto tražilo je privremeni smještaj i sa ukupno šesnaestoro djece boravilo u prostorijama skloništa, rekla je Talović.
Nasilnici alkoholičari u 70 odsto slučajeva
Talović je kazala da su od deset slučajeva u devet nasilnici muškarci.
“U više od dvije trećine nasilnici su muževi, 42 odsto bivši partneri, u devet odsto očevi, sinovi rođaci… U 70 odsto slučajeva nasilnici su alkoholičari. Nasilnici su iz svih socijalnih slojeva, a više od 52 odsto ih je nezaposleno, što govori u prilog činjenici da je siromaštvo jedan od glavnih okidača za izazivanje nasilja. Više od trećine nasilnika je bez obrazovanja, mada je čest slučaj da su nasilnici i visokoobrazovani ljudi. U saradnji sa lokalnim institucijama, 14 žena je procesuiralo nasilje izvršeno nad njima i djecom”.
Lani je registrovano 14 krivičnih djela nasilja u porodici ili u porodičnoj zajednici. Krivična djela je počinilo 12 osoba, i svi muškarci. Učinjena su na štetu 14 lica, od čega 4 muškog i 10 ženskog pola. Devet je povratnika u izvršenju tih krivičnih djela.
Procesuirana su 72 prekršaja iz oblasti Zakona o sprečavanju nasilja u porodici i podneseno 65 prekršajnih prijava protiv 58 lica. Izvršioci prekršaja su u 57 slučajeva muškog pola i u jednom ženskog. Prekršaji su izvršeni na štetu 67 lica, od čega 42 ženskog pola i 25 muškog. U 18 slučajeva registrovani su povratnici, svi muškog pola.
Izrečeno je 6 zabrana približavanja i 2 mjere udaljenja iz stana.
Izvor: vijesti.me
