Naslovna Najnovije vijesti STO GODINA PLJEVALJSKOG FUDBALA

STO GODINA PLJEVALJSKOG FUDBALA

0

RUDAR JE POD OVIM IMENOM,  ČASNO, NA ZADOVOLJSTVO SVOJIH NAVIJAČA I SVOGA GRADA, USPJEŠNO BAŠTINIO OVU RIJETKU TRADICIJU JUGOSLOVENSKOG I CRNOGORSKOG FUDBALA.

Čitavo jedno stoljeće. Vijek vjekova viteškog nadmetanja i momačkog nadigravanja; kako reče uvaženi gospodin Filip Savov Đurašković 1908.godine u pismu knjazu Nikoli, kada se vrati iz Pariza u Pljevlja. Prema pričanju njegove mlađe ćerke, ujedno i najmlađeg djeteta ;bilo je to ovako:

“Gospodare, ovih dana sam se u Pljevlja vratio iz Pariza. Tamo sam uspješno dokrajčio nešto iz vojnih nauka što mi je falilo da mi njihova Akademija prizna zvanje. Oradostio sam porodicu dolaskom ali i ovdašnje mladiće. Iz Pariza sam im donio balun da se viteški nadgornjavaju ka njihovi vršnjaci u modernom svijetu”.

 I tako, evo čitavih sto i više godina, lopta i loptanje krase mladi svijet grada na Breznici.

                        Prije ovoga kazivanja, a kao povod mome istraživanju, na ovo pismo mi je ukazao pokojni Džemajil Selmanović – Adžo, predratni i poslijeratni fudbaler gradskog tima, ratni Pljevaljski ilegalac, nosilac “partizanske spomenice 1941” i do kraja života aktivni društveno politički radnik.

Krenuo sam tragom ovog njegovog kazivanja koje nije bilo bez osnova.

                        Filip Savov Đurašković rođen je na Ceklinu, srez Cetinje. Osnovno školovanje završio je u Cetinju, oficirsku akademiju u Carigradu  i kao prvi u klasi dobitnik je zlatne Sultanove sablje. Službovao je u mnogo garnizona prije dolaska u Pljevlja za komandanta Turskog garnizona. Nije primao islam, bio je crnogorski podanik. Kao uspješan oficir, odlazi 1906. na doškolovanje u Pariz u Francusku vojnu Akademiju. U Pljevljima se ženi i u braku dobija sina Dušana i dvije ćerke.

 U Pljevljina, na mjesto sadašnje pošte, kao zadužbinu, podiže zgradu  Pošte, Na čeonom dijelu u polukrugu je pisalo: “Zadužbina Filipa Savova Đuraškovića”. Ta zgrada je srušena savezničkim bimbardovanjem 1944. godine. U poslijeratnom periodu, skorona istim temeljima, podignuta je sadašnja Pošta.

            Od Milojke Grujičić sam doznao dosta detalja o Filipovoj porodici. Filip je bio oženjen od Grujičića. Dušan se školovao u Parizu, tamo je formirao porodicu. Umro je i sahranjen u Parizu. Ćerke su živjele u Srebrnom kod Dubrovnika. Iz dva navrata sam pisao kulturnom atašeu naše Ambasade u Parizu da mi pomognu da nađem Dušanovu adresu. Nikad mi nijesu odgovorili. Ćerke sam našao u Srebrnom u jednoj dosta oronuloj kući, pored starog putau neposrednoj blizini Dubrovnika. Mlađa mi je pričala o Filipu, Dušanu i, otprilike, opisala sadržinu Filipova pisma Gospodaru koju javama prenosim. Starija je bila i najstarije Filipovo dijete, dosta senilna i njen govor je bio nepovezan.Mlađa se sjećala baluna, govorila je da su mladići sa Dušanom bili poluđeli igrajući se a otac im je pokazivaoponešto od vještina.

                        Ovo saznanje sam u nekoliko navrata saopštavao Jugoslovenskoj javnosti. Na ovu temu vodio razgovore u Fudbalskom savezu Jugoslavije. Tražili su dokunetovanu tvrdnju iako je ni Hrvati nijesu imali ali su usvojili, da je kod njih počelo prvo loptanje na području Jugoslavije. Nažalost, nijesam imao ni vremena a ni sredstava da nastavim dalje traganje. Ono što je sigurno, cijeneći Filipa kao prvog Pljevaljskog zadužbinara, odanog crnogorca i časnog vojnika koji nesebično osavremenjuje Pljevaljsku sredinu, vjerujem i dalje sam ubijeđen da je ovo sa loptom i loptanjem čista istina.

                        Očekujem da će, ipak neko nastaviti da ovo istražuje. Pretpostaviti je, da je Filipov primjer mogao imati uticaja da se 1912. formira FK “Lovćen”. Filip održava stalne veze sa knjazom, dvorom i bratstvenicima. On u svojim pismima kazuje o novinama u kulturnom svijetu, gradi zadužbine, poštuje sredine u kojma živi i čini snažan uticaj na njihovo unapređivanje. Filipov primjer sa loptom u Pljevljima mogao je imati uticaja na Cetinjske entuzijaste.

                        Ostajem u čvrstom uvjerenju da je te1908. godine zaskakutala prva fudbalska lopta u Pljevljima, Crnoj Gori i Jugoslaviji. Loptu i loptanje su Austrougari našli u Pljevljima.

                        Ovaj uvod sam uradio sa namjerom da ukažem koliko je duga tradicija, sporta, posebno fudbala u Pljevljima. Da ukažem na entuzijazam svijetlih razmjera i primjere patriotizma, samoprijegora i ljudske dobrote. Tada, te 1908 ili 1920, sasvim svejedno koje, ali prije 112 ili 100 godina, odgovorni su mislili na čovjeka, na njegovo zdravlje, njegova zadovoljstva i cijenili onu vječitu antičku sintagmu sporta:( Mens sana in corpore sana); “ Zdrav duh u zdravom tijelu”.

                           Fudbalski klub “ Rudar” sa ponosom baštini tradiciju onih prvih Filipovih “ovdašnjih momaka”,u klubovima po mahalama: Varoši, Trebovine, Moćevca, Baraka, Musluka, Borka, Pende, Ševari, koji ujedinjavanjem najboljih, te 1920. ozvaničiše gradski fudbalski klub. Bila je to Pljevaljska gradska reprezentacija. Bilo je prirodno da su velikom klubu prethodimali klubovi, pa zato i tvrdnja, da se u Pljevljima igrao fudbal mnogo prije 1920. godine. Ovo čak možemo privremeno zanemariti ali nikako ne možemo izbjeći nepobitnu činjenicu;

100 godina postojanja gradskog kluba u gradu na Breznici.

                        Iduće godine, kako trenutno stvari stoje, to će biti najbolnija godina stogodišnjeg rada subjekta koji je decenijama svijetlio vrhunskim rezultatima, radost donosio stotinama hiljada svojih vjernih pratioca, blistao u najelitnijim sportskim sredinama Jugoslavije i Crne Gore. Ponosno isticao ime grada širom Evrope, predstavljao svoju državu, i neće li to na izmaku stote godišnjice, biti kraj. Rukovodstvo, stručni štab i igrači su časno i dostojanstveno, pored izuzetno nemogućih uslova izborili mjesto u eliti. Neizmjerno im hvala. Društveno – političla elito vi ste na potezu. Učinite ono što od vas traže graqđani svih opredjeljenja.

                        Klub se zbog nemoći da odgovori obavezama raspada. Ključni igrači već su otišli. Predsjednik, dugogodišnji entuzijasta, zbog nemoći podnio ostavku. Istina, čine se dosta stidljivi pokušajiodgovornih. U ovom raskoraku gubi se ono po čemu su Pljevlja bila čitavo stoljeće prepoznatljiva. Fudbalski savez ćuti, nemavremena od gradnje stadionai njihove rasvjete čak i po seoskim igralištima i manjim sredinama a ovamo propada, do juče, najtrofejniji klub države. Sve sudbinski podupire stranputicu ovog velikana fudbalskog sporta.

Danas je profit zanemario sve ljudske vrijednosti. Nemilosrdno gazi tradiciju, prirodu i čovjeka. Čast rijetkim izuzetcima. Ako je sport značajan činilac ljudskog zdravlja suludo je okretati mu leđa i zanemarivati ga. On pored zdravlja, afirmacije snage, vještine, viteštva, značajno afirmiše sredinu iz koje potiče. On je oplemenjuje.

            Gospodo iz EPCG, Rudnika uglja, Gradira, CGES-a, vaši radnici i njihove porodice žive u ovoj sredini, njihova djeca su sportisti ili aktivisti, nije upamćeno da ste nešto značajnije, ili uopšte, uložili u Pljevaljski sport.Vi zbog ČOVJEKA stojite u obavezi da unapređujete sredinu gdje žive ljudi koji vam donose profit. Ljude na čelo ovih sredina dovodite sa strane jer se plašite da pljevljaci na tim mjestima ne pomognu svoju sredinu.

EPCG finansira sport u Nikšiću i Boki, njihov cenat se nije video u Pljevljima iako 46%  električne energije se proizvede u Pljevljima a najveći ste uništitelji Pljevaljske životne sredine. Uništavate Pljevaljske šume kisjelim kišama. Pročitajte elabort o izradi dimnjaka TE. Vaš profit Pljevljaci plaćaju životima i zdravljem. Vratite profit ovoj sredini jer ga vi ne zaslužujete. Pod zaštitom države oholo i neodgovorno se odnosite prema sredini iz koje dobijate najviše.

Providna je to politika. Ne zaboravite, još za vrijeme Jugoslavije Pljevaljski energetičari su bili među najboljim u zemlji. Oni su to idanas. Vi im kao čelnike šaljete vaše, za energetiku,  prosječne kadrove. Plašite se lokalpatriotizma a sami to obilato primjenjujete.

            Po čemu i zašto je u Nikšiću sjedište EPCG ???

Rudnik uglja je godinama značajno finansirao ženski rukometni klub “Budućnost”. Skoro da se zaboravio euro za Pljevaljski sport. Prašinom i sumporovitim jedinjenjima otkrivke vi ste tihi uništitelji zdravlja građana i gradske sredine. Profit uzimaju drugi a sredina izumire. Degradirana je do te mjere jer godinama, izigravajući propise, od grada i okoline ste napravili ambisne provalije. Ništa godinama ne privodite kulturi. Ukoliko ovo ne kultivišete, i vratite dio prirodne ljepote gradu i okolini. Biće to najstrašniji zločin prema čovjeku i njegovoj sredini.

 Pljevaljsko polje je bilo ukras grada.   Nadaleko poznata žitnica na kojoj se ostvario prvi rekordni prinos sortne pšenice u Jugoslaviji. Pogledajte šta ste od te ljepote uradili. Sve ovo radi država. Čudno ali istina.Njih u njegovoj milenijumskoj prošlosti niko nije ovako nagrdio kaovi a preko njih su, bezmalo, progrmljeli svi ratovi, pa i krstaški.

            Gradir Montenegro iz Nikšića ne zna za zahvalnost sredini u kojoj ostvaruje profit. Oni kao da i ne znaju da se “Šuplja stijena” nalazi u pljevaljskoj opštini. Prošle godine Gradir je u “Šupljoj stijeni” ostvario čist profit od skoro 2,2 miliona eura. Profit je ostvaren nekontrolisanim flotiranjem rude i ispuštanjem muljevite jalovine u Medenički potok a odatle u Ćehotinu. Potok i neposredna priroda oko potoka su zatrovane, zatrovana je i Ćehotina. U Foči već godinama Ćehotina, njihovo vječito kupalište. Zabranjenoje zbog ovoga potoka. Profitom će te morati  platiti ono što ste uništili i ono što uništavate.

Okrenite se čovjeku.

            CGES u Pljevljima ima dva izuzetno značajna razvoda; Židoviće i razvod kod TE. Do Židovića će doći kabal Terne. Odatle će početi direktan izvoz struje iz država zapadnog Balkana. U Pljevljima će biti taj energetski centar. Za državu, bolje reći države, vrlo značajno, za Pljevlja, opet ništa.

            Ako ovaj izuzetan jubilej dočekamo rasturanjem slavljenika, našta ozbiljno ukazuju nepobitne činjenice, onda će to biti sramota nad sramotama. A vi koji ste pozvani i prozvani nosićete tu sramotu dok trajete.

            Moraju se naći modaliteti da ovi državni resursi ostave dio profita sredini koju to najviše i najbolnije košta. Znam da u devastaciji i sami učestvujemeo. Neki lokalni drznici su uzurpirali pljevaljsku svetinju – najveći park bivše nam države, pa u njemu sagradiše svoje stanove. Ovo je vrijeme ranog kapitalizma, gdje lud zbunjegog uči pameti. Amerikom u doba ranog kapitalizma vladao je Alkaponi  i njemu slični. Otimano je, razgrabljivano, namještano, bezočno prebijano, uzurpiranoiubijano. Međusobno su ratovali kriminalci.  Moramo se brzo osvijestiti i nedozvoliti, da od savremenih Alkaponaca uništenom ekonomijom, ovlada Alkaponizam kao sistem. Pljevlja i pljevljaci su žrtve. Izabrani ćute a drznici haraju.

            Apelujem i molim sve da pomognu “Rudaru”. Da ovog posrnulog velikana fudbalskog sporta vrate na mjesto koje mu pripada – u crnogorsku elitu. Posebno molim gospodu, dokazane entuzijasteilegende ovoga sporta, ljude u vrijeme čijeg djelovanja je klub postao najtrofejniji fudbalski kolektiv države, da se vratite i učine, možda u ovom trenutku i nemoguće, jer sam ubijeđen da oni to mogu, znaju, hoće i umiju. Ako to učinite, ubijeđen da hoćete, ne očekujte neka priznanja,ali budite sigurni da će te u sjećanjima armije Rudarevih meraklija, simpatizera i građana, ostati njegove legende. To će biti najslađazahvalnost, najdraža i najveća nagrada.

            Entuzijasti i biznismeni vode najuspješnije sportske kolektive u Crnoj Gori. To je rađeno decenijama po čemu to Pljevlja treba da budu izuzetak..

            Krenite! Ddignite se i probudite iz provincijske učmalosti! Pljevlja i Rudar, pljevaljski i crnogorski to od vas traže.

                                                                             Radomir Matović