Naslovna Vijesti Vaše priče Radomir Matović – Profit je ubica

Radomir Matović – Profit je ubica

0

NEMA NIKO U DRŽAVI VRIJEDNOSTI KOJE IMAJU PLJEVLJA, BAHATOM POHLEPOM, TA BOGATSTVA UMJESTO NAPRETKA, POSTALA SU NJEGOV GROBAR.

Pljevlja su u svojoj dugoj istoriji dva puta ušla u sastav države Crne Gore i oba puta kao njen najveći grad. Ona su jedina u to vrijeme u crnogorskoj državi imala razvijenu trgovinu i zanatstvo. Bila 268. godina sjedište Sandžaka, imala trgove žita, carski referat (carinu), izvozila olovo i crvac (živin oksid). U Pljevljima su bila trgovačka predstavništva Napulja, Venecije, Mletačke i Dubrovačke Republike. Imala vlastelu.

Crna Gora u to vrijeme nije ni imala gradove. Nije imala esnafa ni trgovine. Katunjani su ponekad odlazili u Kotor a jednom mjesečno ili nešto duže, iz Skadra su trgovci na Rijeku Crnojevića barkama, dovozili robu. Manastir Cetinjski je plaćao zakup za zemljište Podgoričkim begovima.

U tek oslobođeni Nikšić kralj Nikola iz Pljevalja dovodi zanatlije: Nastiće, Novakoviće i dr. Daje im besplatno kuće i imanja izbjeglih Turaka.

Nažalost, Pljevlja u novoj državi počinju da posrću zbog iskonske žeđi drugih i moćnijih za prestižom. U socijalističkoj Jugoslaviji, kako je zlobnici zovu komunističkoj, Pljevlja su najrazvijenija opština Crne Gore, peta u Jugoslaviji. Mi ni tada nijesmo bili zadovoljni odnosom Republike. Znalački smo koristili mehanizme za „odbranu“.

Istina, profit nije bio prevashodan, čovjek je bio u prvom planu.

Danas, čovjek je zanemarljiv. Sve je podređeno profitu. Nemilosrdne su metode i načini do njegovog dolaska. Zakoni koje ne poštuje država, su maska te nemilosrdnosti. Država je oduzela opštinama sve sa čime se može ostvarivati profit. Svela ih je na takse, poreze na nekretnine i prosjačenje.

            Oduzela je šume, rude, struju, zapravo ono, što je Pljevlja činilo velikim. Pljevlja od svega toga silnog bogatstva nemaju ništa. Vektra se izdržava prodajući pljevaljsku oblovinu a Jakić, nekad najmnogoljudnija i najveća Jugoslovenska drvoprerađivačka kompanija predađuje koliko najobičnija pilana iz poslijeratnog perioda, sa pedesetak zaposlenih i služi kao moneta za potkusurivanje. Od struje dobijene od uglja koriste se Nikšić i država. Šta to ostaje Pljevljima?

            Ništa.

Država sve donacije usmjerava podobnima, ostali sisaju prste.

Nezamislivo je da je najbrojnija u zaposlenim Crne Gore, birokratija. Taj podatak Monstat će namontirati. Ono što se ne može sakriti je, da Njemačka sa blizu 83. miliona stanovnika ima 15 ministarstava a Crna Gora sa nepunih 700.000. ima 23. ministarstva i nebrojeno Uprava, Direkcija i Agencija. Ovako glomaznu administraciju teško da bi izdržala i Njemačka ekonomija.

Turci su uzimali desetinu pa smo na njih, stoljećima valjali drvlje i kamenje. Ovi naši, uzimaju preko jedan i po puta, znači 152 %, mi ugišili pa jedva dišemo, sigurno, ne od zadovoljstva. Treba ozbiljno razmisliti, bar što se nameta tiče, da vratimo Turke.

Ono što je u svemu ovome, gore od najgoreg je, uništavanje trećeg po veličini grada u državi. Sračunato se uništava njegova životna sredina. Opština se zbog toga prinudno iseljava, zdravlje građana je ozbiljno ugroženo, mortalitet je nesrazmjerno visok. To radiprofit, a profiter je, u Pljevaljskom slučaju, isključivo država. Svjesno ko je profiter, profit nema milosti, namjerno ali sigurno ne dobronamjerno, uništavajući životnu sredinu, uništavaju se ljudi.

            Na ministra Radulovića treba podnijeti krivičnu prijavu zbog lažnog predstavljanja zagađivača Pljevaljske sredine. To je radio da bi opravdao izdavanje dozvole TE za produženje rada na štetu zdravlja Pljevalja i njegovih građana.

            Sramota ako je ima.

Pljevlja su crnogorski Černobil.

Bez obzira na činjenicu da je država osnovni zagađivač životne sredine, puno odgovornosti stoji na opštinskim inspekcijskim organima. Pet zakona u opštem i pojedinačnom smislu zabranjuje ugrožavanje ili narušavanje životne sredine. Treba, što se kaže, svakodnevno podnositi prijave na zagađivače. Najmanje vam je potrebna nečija prijava da u Mjedenički potok se ulivaju vode otvorene flotacije cinko-olovne rude zagađivača Gradir Montenegro. I ptice u Podgori znaju da kada stoka ugazi u vode ovoga potoka da ostaju sa opekotinama i bez dlaka. To je gospodo grozno.

Najmanje je potrebno da nađete proizvođača PM10 čestica to je TE. Prašina sa Rudnika dopire i do vaših kancelarija. Gradačko jalovište isijava povećane sadržaje: kadmijuma, olova, žive, arsena, bora, cinka, bakra. Pokrenite se iz kancelarija, krenite odlučnije u razračunavanje sa zagađivačima i odgovornim u tim subjektima. Imate punu osnovu u zakonima samo se treba znalački izboriti za njihovu primjenu.

            Duboko sam u pravu, Pljevlja, sasvim svejedno ko, opština ili NVO moraju ozakoniti odlukom Skupštineuniverzalnu labaratoriju za ispitivanje zagađenosti životne sredine. Samo tako neće biti izjednačena pred sudskim organima prijava inspekcijskih organa i verbalno negiranje počinioca zagađenja. Sudovi i državne labaratorije izdržavaju se iz budžeta države, pa je normalno da neće sjeći granu ispod sebe. Ako inspekcijska prijava bude potkrijepljena naučno stručnim dokazom tu više neće moći biti dileme.

            Možda se odbranimo. Ako ne, ići do najviših instanci Evrope u zahtjevima za zaštitu ljudi i njihove životne sredine.

            Svi, opština, političke organizacije, NVO, građani, dijaspora, moraju jedinstveno odlučno i energično krenuti da se izgradi ova labaratorija; sasvim svejedno, može i stanica. Na ovom poslu treba učiniti napor da se uključi međunarodna zajednica, normalno i EU, Ambasade zemalja u Crnoj Gori. Više sam nego siguran da odziv neće izostatiako se dokumentovano, normalno i zvanično, obrazloži presušna potreba da se zaštite životi ljudi, njihova životna sredina i dobra naroda jedne desetine teritorije države Crne Gore.

            Opština ima pravo i obavezu da štiti svoje građane i njihova dobra kao i dobra od zajedničkog interesa.

            Javna glasila treba da odigraju izuzetno veliku ulogu u svemu ovome. Nemam namjeru da kritikujem ali gospodin B.J (normalno sa malim e), godinama od drveta nije vidio šumu, odnosno, od Đačića nije vidio da su ljudski životi ugroženi, da je životna sredina iskasapljena, da se uništavaju najveća Pljevaljska dobra, njegove šume a sa njima priroda, i da to sve čine, slovom i brojem subjekti države; javno, nasilno i divljački.

 Stidljivo, skoro sa izvinjenjem, se najavljuju razgovori sa predstavnicima Gradira i postavljanje ribočuvara. Voda Mjedeničkog potoka izrazito obojena olovnim oksidom i zabijeljela od rastvora sumporne kisjeline i crvca, neprekidno teče. Više je nego dokaz to, tako vidljivo, na lošoj fotografiji i novinskom papiru. Kako li to tek izgleda u prirodnom stanju. Zbog ovoga potoka, života nizvodno u rijeci nema. Nema ni vašeg, na zakonu osnovanog, reagovanja. To je teško krivično djelo, podjednako Gradira i vas svih odgovornih u opštini. Nemate tu više o čemu da razovarate, za ovo treba da se odgovara.

            Gradir u Šupljoj stijeni ostvaruje milionski profit na račun milionskih šteta koje pravi sredini. To je ono o čemu se ne treba razgovarati nego pod hitno osuđivati. Gospodin Mitrović godinama ukazuje na obu brutalnost.

            Vi odgovorni ćutite.

Zašto! Mora se i treba ispitati ovo, ZAŠTO SE ĆUTI?

            Poslije boja kopljem u trnje gospodine Kneževiću. Život u rijeci nizvodno je uništen, potok je cijelim tokom opasan po sva živa bića i sredinu. Izostalo je ono zašto ste bili prozvani i prozvani  vi iinspekcijski organi. Izostale su krivične prijave na počinioce i odgovorna lica, možda i na one koji su sve ovo godinama tolerisali i danas tolerišu.

            Svojevremeno od Draga Jankovića i Gojka Spasojevića nije se mogao sakriti ni zagađivač ni krivolovac, vi od njih kao da bježite.

            Slika u novinama i izvještaj o stanju vode Ćehotine 800 m. nizvodno od utoka Medeničkog potoka, izvještaj o stanju toka rijeke uvaženog stručnjaka Prof. Dr. Danila Mrdaka u prisustvu predsjednika SRK „lipljen“ i novinara „DAN“- a, dovoljni su dokazi krivične prijave i traženja, dosta visoke oštete za dugogodišnje ugrožavanje ljudskih života i njihovog zdravlja. Uništenje života u dijelu rijeke Ćehotine i na cijelom toku Medeničkog potoka. Biću više nego uporan da se ova prijava podnese što je moguće prije. To je trebalo učiniti juče.

            Uvaženi građani, gospodo zvaničnici, prevaziđite sve podjele i razlike u mišljenjima, ujedinite se u sveopštem nastojanju da spasite zdravlje i živote ljudi. Odbranite im sredinu kao uslov normalnog življenja. Građani na to, po svim zakonima, imaju pravo.

PIŠE: Radomir Matović, Podgorica