Naslovna Najnovije vijesti Obraćanje odbornika Rajka Palibrka na 6. SO Pljevlja – Pljevljima je potrebna...

Obraćanje odbornika Rajka Palibrka na 6. SO Pljevlja – Pljevljima je potrebna finansijska nezavisnost od Podgorice

1

Poštovani koleginice i kolege,
Poštovani predsjedniče Skupštine opštine,
Poštovani predsjedniče Opštine
Dame i gospodo,

Danas je pred nama, predstavnicima naroda, nacrt Budžeta Opštine Pljevlja za 2019. godinu. Ovim povodom svi od nas očekuju ozbiljnu i sadržajnu raspravu, od opozicije argumentovanu kritiku i, naravno uobičajeni glas „protiv“, a od pozicije odbranu svakog detalja u ovom aktu po svaku cijenu i naravno glas „za“. Većina nas očekuje da će svojim stavovima pridobiti poneki politički poen, da će ih neki prolaznik potapšati po ramenu i reći „svaka ti čast, al si im sve sasuo u lice, glasaću za tebe na narednim izborima“. Ovako je bilo i prethodnih decenija, sada je ovako, a nažalost nema izgleda da će se išta promijeniti i u buduće. Svađamo se i svađaćemo se oko mrvica sa sopstvene trpeze, dok se oni koji su te mrvice prosuli po podu časte i smiju nam se u lice.

Upravo zato što sam duboko svjestan da je prethodno rečeno istina, neću o nacrtu Budžeta govoriti o pojedinostima, već o principima. Ovaj akt je takav kakav jeste, ne bi bio mnogo drugačiji ni da ga je napravila bilo koja opoziciona partija. I tada bi, kao što je u ostalom i bivao, ovo bio samo spisak pustih želja, a naša višednevna rasprava o njemu samo varka da mi kao prestavnici Pljevljaka o nečemu odlučujemo. Ovo, u ostalom i nije izvorni predlog ove lokalne uprave, već nadležnog ministarstva koje je moglo i da ne da saglasnost na njega. Dakle oni koji su izradili ovaj predlog bili su samo fizički radnici, ili što bi narod rekao „irgeti“ kojima ono što su učinili ništa ne vredi dok glavni majstor to ne potvrdi i aminuje.

Krucijalno pitanje koje se nameće jeste: Da li se Pljevljaci pitaju i da li su u situaciji da samostalno odlučuju o bilo čemu pa i o sopstvenim životima. Postoji bezbroj primjera koji potvrđuju da mi ni o čemu ne odlučujemo i da neko drugi mnogo bolje zna šta je za nas dobro i šta nam je prijeka potreba. Zato, u vrijeme kada pola godine svi pijemo vodu sa dvije česme dobijamo fabriku za prečišćavanje otpadnih voda a ne vodovod, zato, kad tražimo naš dio koncesija na šume dobijamo tužbu za pretrpljene duševne bolove i kočijaške psovke, a kad tražimo naplatu rente zbog zatrovane životne sredine dobijamo stroge ukore pred isključenje, odnosno jedinice iz vladanja.

U svakom slučaju nađe se način da se sve nade Pljevljaka zakopaju pod jednu gromilu bilo da dolaze od opozicije ili pozicije sve jedno. Razlika je samo u nijansama, dok princip ostaje isti sadržan u onoj već čuvenoj izjavi da „pljevaljske krave nema ko da muze“. I još u nečemu je razlika, a to je što vladajuća koalicija sve ovo vidi i zna isto koliko i pljevaljska opozicija, ali to neće da prizna ili ne može, zagledana u samo jedan, sasvim ličan, a samim tim i sebičan cilj zbog čega je spremna da svim silama propagira, sprovodi i brani ono što se nameće Pljevljima i Pljevljacima.

Rizikujući da budem nepopravljiv idealista reći ću da ogromna većina ljudi koji će dati svoj glas za usvajanje ovog budžeta intimno misli isto što i ja i moje kolege iz opozicije, ali da preteže ono što je opipljivo, što je nadohvat ruke i što znači sadašnji trenutak.

No, da se vratim temi o kojoj danas raspravljamo. Danas se sporimo ili ćemo se sporiti oko, u principu, nebitnih stvari: da li je za djelatnost ustanova kulture predviđeno 10 ili 15 hiljada, da li je za seoske puteve predviđeno 200 ili 300 hiljada i tako dalje sve do toga da li je trebao budžet da bude u predloženom ili manjem ili većem iznosu. Sve je to, da ponovim, rasprava o mrvicama koje nam već decenijama ostaju i koje iz godine u godinu bivaju sve manje. Šta nam vrijedi ako planirane pare potrošimo na programe iz kulture koji nijesu djelo Pljevljaka, šta nam vrijedi ako opravljamo seoske puteve koje će za jednu sezonu da unište kamioni berača pljevaljskih šuma, šta nam znači uređenje centra grada ako njime više nema ko da prošeta. Šta nam vrijede bajke koje nam pričaju visoki prestavnici za Sjever i čvrsti zagovornici ravnomjernog regionalnog razvoja, kada pljevljaci fizički nestaju, kada će nas za dvije godine biti 6000 manje nego prije osam godina.

Poštovana gospodo, svi se grdno varamo ako mislimo da ćemo raspravama o pojedinačnim problemima išta postići, da ćemo bilo šta promijeniti na bolje. Mi se gospodo nalazima duboko ispod biološkog minimuma, naša kreativna supstanca skoro da je uništena. Iz našeg grada odlazi ono najbolje, mlade i obrazovane generacije, a uz njih i svi drugi koji imaju za to materijalnih uslova. Pogledajmo se između sebe, pa će nam sve biti jasno, jer i među nama ovdje ima veliki broj onih koji su već obezbijedili rezervni položaj izvan Pljevalja. Mi smo postali sredina bez šansi, bez perspektive i zašto ne reći, bez nade. Naša opustjela sela oživljavaju samo na zadušnice! Našu opštinu je zahvatila strašna epidemija kuge i to mnogo gora od one srednjevjekovne, jer mi i duhovno zamiremo.

I kako mogu, duboko svjestan surove istine koja nas okružuje da raspravljam o tome da li je u kapitalnom dijelu budžeta trebalo da bude predviđeno za sanaciju vodovodne infrastrukture i vodoizvorišta na seoskom području 15 ili 35.000 evra ili za proboj više seoskoh puteva 20 ili 120 hiljada evra? Rasprava o ovim stvarima je vođena ljudskom logikom, sitnim ovovremenim kalkulisanjem. Pljevljima ovim i ovakvim to je malo, skoro ništa, to ih gura u još veću provaliju i ubrzava točak propadanja.
Uvažene kolege, poštovani građani,
Pljevljima i Pljevljacima je najpreča sloga, jedinstvo i istinski svenarodni konsenzus oko najbitnije stvari a to je kako preživjeti, kako opstati i kako naći slamku spasa. Sve drugo je sporedno. Na nama odbornicima kao izabranim predstavnicima ovog naroda je najveća odgovornost. Ne ponudimo li u najskorijem mogućem roku odgovor na prethodna pitanja bićemo još za vrijeme trajanja mandata osuđeni na zaborav.

A, evo šta bi mogao da bude prvi korak ka tom odgovoru:
Ova Skupština treba odmah da formira tim sastavljen od stručnjaka iz svih oblasti privrednog i društvenog života bez obzira na bilo kakvu pripadnost, koji će imati zadatak da, bez traženja ičije saglasnosti, sačini studiju „Za spas Pljevalja“. Jasnu, sa preciznim rokovima i nedvosmislenu. Da je mi ovdje jednoglasno usvojimo nakon što ona dođe do ruku svakog Pljevljaka i da iz ove zgrade niko od odbornika ne izađe dok ona ne bude potvrđena od strane najviših organa vlasti Crne Gore.
Ne učinimo li to u najhitnijem roku još neko vrijeme ćemo se prepirati oko stvari koje nam drugi poturaju, ali će nas iz mjeseca u mjesec bivati sve manje, sve do onog dana kada će neko reći da su Pljevlja bila grad u kome su nekad živjeli mirni, staloženi i razumni ljudi koji su imali samo jednu manu: nisu umjeli da misle o svojoj budućnosti.
Hvala.

1 KOMENTAR

Comments are closed.